29 Januara, 2023

Prijava

Na pitanje “zašto mladi odlaze” došao odgovor iz Irske: Za četiri dana zaradim minimalac na Balkanu

S obzirom da joj se oduvijek sviđala Irska, nakon završenih studija Socijalnog rada, Ivana je krenula trbuhom za kruhom i s nešto ušteđevine doputovala u Clongriffin, mjesto 25 minuta udaljeno od centra Dablina, koji sagovornica Jutarnjeg lista izbjegava u širokom luku jer je za njene pojmove prenapučen lokalnim stanovništvom, ali i velikim brojem turista.

– Otišla sam jer u Hrvatskoj nisam mogla da pronađem posao i jer mi se oduvijek sviđala Irska – kaže Ivana Česnik (26) koja je tamo uspjela da nađe posao nakon samo nekoliko sedmica.

Do posla lako

– Ircima nisu bitne škole i titule. Ako vide da znaš i želiš da radiš, a imaš nekog iskustva, dobićeš posao bez problema. Sretna sam jer me dosad niko nije omalovažavao zbog toga što sam stranac. Ne brinu toliko o tuđem privatnom životu – ispričala je Ivana za Jutarnji list i dodala kako je nakon dolaska u Irsku poslala četiri molbe za posao. Dvije su odbili, a na dvije je dobila potvrdan odgovor.

Iako tvrdi da joj je plata još mala, odnosno premala za posao koji radi, zadovoljna je jer stalno napreduje, pa skladno tome raste i plata. Nakon vrlo malo vremena unapređena je na menadžersku poziciju kafića jedne od najpoznatijih franšiza kafe. Kaže kako je najvažnije imati dobar CV koji treba da bude uočljiv i jako dobro napisan jer se takmiči sa hiljadama drugih.

Tipičan radni dan

– Moj tipičan radni dan započinje u 5:40 kad ustajem iz kreveta i spremam se za posao koji počinje u sedam sati – priča Ivana i kroz smijeh dodaje kako na posao, naravno, dolazi prva jer je poznato da Irci ne drže do tačnosti, pa im se kašnjenje na posao (ili bilo gdje drugdje) ne uzima za zlo.

– Kada dođem pred radnju, u redu čeka već 15-ak kupaca i to mi je poprilično stresno jer jako vole kafu i u ponudi imaju milion različitih vrsta s još većim brojem dodataka – kaže Ivana i dodaje da dnevno radi između osam i 10 sati, a punu pauzu od sat vremena, zbog velikih gužvi, rijetko stigne da iskoristi u komadu, pa je često rascjepka na više dijelova.

– Nakon posla najčešće odmaram ili idem na kafu s društvom s posla, a često sebi priuštim i večeru u finom restoranu – prenosi njene riječi posaouinostranstvu.net.

Opušteni i hedonisti

 

Nakon pola godine života u Irskoj intenzivno se druži s Ircima, upoznala je njihov mentalitet koji joj se posebno sviđa. Uvijek opušteni i hedonistički nastrojeni, kaže Ivana, podsjećaju je na Dalmatince.

Troškovi

– Stanarina mi je 950 eura i dijelim je napola s cimerom. Režije su oko 100 eura mjesečno (struja svaki drugi mjesec 60 eura, gas svaki mjesec 40 eura, internet 30 eura, a voda se plaća svakih šest mjeseci) i njih također dijelim napola. Troškovi prevoza su oko 40 eura mjesečno, a cijene odjeće su znatno manje, a izbor puno veći – priča Ivana.

Kaže i kako joj na kraju mjeseca ostaje dovoljno novca da uštedi za putovanje ili – novi automobil.

– Irci nisu tako štedljivi i jedva čekaju petak kada će izaći napolje i potrošiti cijelu sedmičnu platu, pa da u ponedeljak neće imati ni za krofnu – kaže i dodaje kako je jako sretna i da se ne planira da se vraća u Hrvatsku.

Kraj mjeseca čeka sretna

 

– Uvijek imam novca i ne moram da mislim hoću li imati za režije. U Irskoj možda radim više nego što bih radila u Hrvatskoj, ali barem znam za šta radim. Ako mi se ovaj posao više ne bude sviđao, za mjesec dana naći ću drugi. Ne planiram da vodim kafić cijelog života, ali je odlično iskustvo i stavka za CV – ispričala je.

Istakla je i kako joj nije bilo teško da pronađe posao, ali stan je sasvim druga priča.

Bilo joj je potrebno nekoliko različitih referenci. Od potvrde da je zaposlena, pa do preporuke bivšeg stanodavca. Jednostavno svako mora da dokaže da je „siguran“ i odmah da plati dva mjeseca stanarine unaprijed.

– Izložena sam velikom stresu jer imam mnogo odgovornosti i sve sam morala da naučim sama, ali mi je lakše kad nakon četiri dana zaradim hrvatski minimalac – optimistično zaključuje Ivana.

Za kraj dodaje:

– Ne razmišljam o tome hoću li imati za režije i stanarinu. Na kraju mjeseca ne moram da zovem roditelje, pa da ih s grčem u želucu pitam da mi pozajme novac (a znam da nemaju). Sada pitam treba li ja da pošaljem novac njima.

Izvor: Jutarnji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Viber zajednicu.

Podjeli:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Na pravom putu

Slične vijesti