Piše : Tarik Kapetanović dipl. politolog.
Putin je iskoristio termine poput „demilitarizacije“ i „denacifikacije“ kako bi počeo rat protiv Ukrajine.
Bio je to 24. februar, dan kada je Putin rekao da će ponovo uništiti naciste koji prijete Rusiji ali i da će ih vojno razoriti. Rekao je da ni Ukrajinci neće imati ništa protiv takve vojne akcije jer je on dao jasne garancije da službena Moskva neće okupirati teritoriju Ukrajine niti će nametati svoje režime na toj teritoriji putem sile.
Građanima Ukrajine je tada rečeno da su u zabludi te da im je bolje da sarađuju s Rusijom koja će ih ponovo osloboditi od nacista s kojima će jednom za vazda završiti.
Godina je već prošla a rat još uvijek traje a službeni Kijev je postao prijestolnica u koju dolaze svi političari sa Zapada kojima treba malo političkog PRa. Putin je ispunio obečanje, teritorija nije prisvojena niti je oborena vlast u Kijevu a Ukrajinci nisu dočekali tenkove iz Rusije nego su nestrpljivo čekali one iz Njemačke.
S obzirom na vojnu moć Rusije i vojnu nemoć Ukrajine, Rusija je trebala odavno biti u Kijevu ali Kijev se odbranio uz pomoć oružja koje mu šalje NATO. U međuvremeno NATO samo što nije prigrlio Finsku i Švedsku u svoje naručje a Amerika je rasporedila vojsku i oružje u zemlje članice NATOa.
Rusija je i dalje mega sila ali ne zbog energenata i broja stanovnika niti zbog teritorije, već zbog nuklearnog arsenala i brojne vojske. Međutim ta vojska nije uspjela da pobjedi Ukrajinu a ono što je osvajala to je i prepuštala nazad sve u skladu s Putinovim primarnim obećanjem.
Dešavalo se da Rusi pogode civilne mete i škole pa čak i porodilišta a nije izbjegnuta ni mobilizacija novih trupa. Veliki problem je što Rusija kao i Ukrajina na frontu koristi plaćenike. Plaćenici su u međuvremenu optužili generale vojske Rusije da im ne dostavljaju municiju te da zbog toga sve više plaćenika gine.
Rusija je išla i korak dalje u pa je u rat uključila i kriminalce koji sad svoju zatvorsku kaznu služe na frontu. U svom tom metežu iz Rusije je otišlo 800.000 građana te zemlje.
Ipak Rusija je za godinu dana okupirala jedan dio Ukrajine a Ukrajina bez obzira na svakodnevne pozive diplomatama u svijetu ipak nije ušla u NATO. Na kraju to je i jedino važno za Rusiju koju više nije ni briga za Ukrajinu osim što će da zemlja nakon rata biti uništena i potpuno neupotrebljiva na žalost po njene građane.
Ekonomija Ukrajine se smanjila a Rusi su uspjeli da unište čak 40 % ključnih infrastrukturnih objekata. O svemu se šuti i u Kijevu i u Moskvi, međutim više informacija imaju Amerikanci koji tvrde da je na obje strane ranjeno ili ubijeno oko 100.000 vojnika.
Ako je podatak taćan za Ukrajinu je to veliki gubitak a mladi životi na obje strane su izgubljeni.
Bez obzira na sankcije Rusija nije izgubila mnogo, BDP je pao za 2,3 % što je daleko manje od onoga što se predviđalo, a bez obzira na sankcije Rusija je ipak prodavala gas mnogo intenzivnije nego ranije i tako zaradila mnogo više nego 2021. godine.
Na kraju, kao i svaka zemlja koja pokrene rat Rusija je poražena jer je iz zemlje koja se borila za slobodu svijeta postala zemlja koja je poražena jer je počela rat.
Međutim Rusija jeste i dalje velika sila koja smatra da se svijet okreće oko nje. Kao takva Rusija ne podnosi da neka mala zemlja ode iz njenog vidokruga a upravo se to desilo Rusiji koja je prije Putina morala da gleda kako sve male zemlje okreću leđa svojoj majci te kako trče u zagrljaj maćehi.
Političari u Moskvi nisu znali da pregovaraju s bivšim članicama SSSRa i Varšavskog pakta niti su znali da im objasne kako im je bolje u Rusiji nego u EU i NATOu.
Rusiju trenutno prati samo Bjelorusija a svi drugi mudro šute. Zbog toga je odlazak Ukrajine na Zapad bio još bolniji za Rusiju.
Bez obzira na to što je Putin za Ukrajince i Ruse rekao da su isti narod Ukrajinci su odlučili da idu. Međutim, Rusija samim tim jeste u ratu sa svojim narodom i počinjanjem rata je u izbjeglištvo otjerala skoro 13 miliona stanovnika.
To je bez obzira na Putinove riječi milione Ukrajinaca koji su napustili svoje domove natjeralo da izgube sve simpatije prema Rusiji i ojačaju svoj identitet.
Rusija neće moći vratiti raseljene stanovnike Ukrajine kući ni pod prijetnjom batinama, s druge strane Rusija neće odustati od batina.
Putin je na kraju zaprijetio i najboljim kaišem i rekao da će biti bitke te da ne blefira kad to kaže, koliko je pametno prijetiti najjačim oružjem svom narodu ostaje da se vidi ali jedno je već jasno, mart će i dalje da nosi škart a do narednog će se vući još jedna teška godina …
