Početkom augusta ove godine dvopartijska grupa američkih senatora je predstavila nacrt “Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana”, zajedno sa nacrtom zakona o posebnim sankcijama za “suzbijanje destabilizirajućih aktivnosti na Zapadnom Balkanu”.
Prvi zakon predviđa već uobičajeni paket američke “podrške” regionu – od ekonomskog razvoja i trgovine pa do neizbežne “borbe protiv korupcije” (a podrazumjeva se da se koruptivnim radnjama bave samo oni koji bespogovorno ne podržavaju američku politiku).
Što se tiče drugog – tu nije potrebno previše objašnjavati.
Kada Amerikanci govore o “destabilizirajućim aktivnostima”, “malignom uticaju” i sličnim zločestim radnjama, iole iskusniji posmatrači shvataju o čemu je riječ – o bespoštednoj borbi protiv rastućeg uticaja američkih geopolitičkih protivnika na našim prostorima.
Naravno, reč je prvenstveno o Rusiji i Kini – ali to može da bude i bilo ko drugi ko se ne uklapa u američki geopolitički box, kao na primjer Turska, pa i Mađarska.
Rezultati izbornog procesa
U međuvremenu su se desili američki izbori od 8. novembra (mada u SAD od pojave Trampa više ne postoje ni izborni dan, ni proglašenje pobjednika u izbornoj noći, već “izborni proces” u trajanju od više sedmica i naizgled beskonačno brojanje glasova – što je učinilo američke izbore najneefikasnijim i najnetransparentnijim na svijetu). Zakon nije usvojen, što ne znači da ga neće usvojiti novi saziv dvodomnog američkog Kongresa.
Ali, najbitnije za nas u Bosni i Hercegovini i regionu je da nam, uz rezultate izbora za Predstavnički dom i Senat, sadržaj ovih nacrta zakona govori da se suština politike američkog establišmenta prema BiH i regionu neće bitno promijeniti nakon polaganja zakletvi novih saziva oba doma najvišeg američkog zakonodavnog tijela u januaru 2023.
Na prvom mjestu, zato što se vanjska politika najvećim dijelom vodi iz Bijele kuće, posredstvom prvenstveno Stejt departmenta, Pentagona, Savjeta za nacionalnu bezbjednost, USAid-a i nekoliko uticajnih tink tenkova.
A drugo, pomenuti nacrti zakona su, kao što je rečeno na početku, predloženi od strane senatora iz obje glavne američke političke partije – demokrata i republikanaca. A rezultati izbora su jasni – demokrate su zadržale kontrolu nad Senatom, dok će republikanci imati tjesnu većinu u Predstavničkom domu.
Dvopartijski konsenzus
Ima mnogo drugih stvari oko kojih se ove partije neće složiti – mada establišment skoro uvijek nađe načina da pomiri naizgled “suprotstavljene” stavove oko ključnih pitanja – ali dvopartijski konsenzus u pogledu politike prema nama teško da će biti predmet žučnih rasprava između demokrata i većeg dijela republikanaca – sa mogućim izuzetkom “trampovaca” koji se generalno protive vrlo opasnoj američkoj ulozi u Ukrajini i američkom vanjskopolitičkom angažmanu u Evropi uopšte, smatrajući da SAD imaju dovoljno svojih problema, i da je američka južna granica mnogo bitnija od ukrajinskih.
Naravno, ako bi došlo do opšteg sloma, ogromne unutrašnje krize ili izbijanja globalnog sukoba, što se i u američkim mislećim krugovima sve manje isključuje, onda se mnogo toga može promijeniti – ali to je posebna tema.
Dakle, što se nas tiče, američki establišment će nastaviti sa prijedlozima EU puta u BiH i NATO a do kad će to trajati niko više ne zna jer formalno članstvo kako se čini sada nikada nećemo ni dobiti.
Sve što remeti angloameričke geopolitičke ciljeve kojima se sada aktivno podređuje cijeli evropski kontinent zapadno od rusko-bjeloruskih granica mora biti označeno kao “destabilizirajuće”, “maligno”, “nedemokratsko”, “mračno” i slično. A zatim milom ili silom integrisano ili neutralisano.
A da tome dodamo i izvod iz predavanja osnivača Stratfora, iz 2015:
“Primarni interes Sjedinjenih Država, zarad koga smo vodili ratove, Prvi i Drugi svetski rat i Hladni rat, tiče se odnosa Njemačke i Rusije, jer bi one, kad bi se ujedinile, predstavljale jedinu silu koja bi nas ugrozila. I da osiguramo da se to ne desi… Za Sjedinjene Države najveći strah predstavljaju njemačka tehnologija i njemački kapital, ruski prirodni resursi i ruski ljudski potencijal, kao jedina kombinacija koja vjekovima utjeruje strah u kosti Sjedinjenim Državama. I, kako se ta stvar razvija? SAD su već stavile svoje karte na sto. To je linija od Baltika do Crnog mora. Rusi su uvijek igrali sa otvorenim kartama, njima je potrebna Ukrajina koja je bar neutralna, nikako prozapadna Ukrajina.”
Kako političari u BiH sarađuju sa svima koji se prema nama ponašaju prijateljski i koji daju novac mi u BiH ćemo nastaviti da uvažavamo interese, ne postavljamo ultimatume i ne mješamo se se u njihove unutrašnje stvari, tradiciju i slobodu mišljenja – a plus imamo sve preduslove za bolju ekonomsku perspektivu od one koju nudi krizom zahvaćeni zapadni blok – to će značiti da će se i nakon američkih izbora nastaviti američki pritisci na BiH da se, poput zemalja EU, odrekne sopstvenih interesa.
