Piše : Tarik Kapetanović @ka5an
Ukinuti Twitter pa Facebook pa YouTube pa sve ostale mreže predsjedniku jedne od najmoćnijih država svijeta otvorile su Pandorinu kutiju u svijetu digitalnog komuniciranja.
Po prvi put vidimo šta je to totalna cenzura i kako ona funkcioniše, na tu cenzuru imamo i prikačenu naljepnicu lažnih vijesti koja je povod da vlasnici digitalnih medija gumicom izbirušu sve one koji se ne uklapaju u njihov koncept, one koji ne dijele iste ideje i one koji imaju drugačiju viziju svijeta.
Problem je opasniji tim više što mrežama ne vjeruju stari već mladi koji su nosioci novih ideja pa čak i iluzorne ideje liberalne demokratije koja ih je sistemski osiromašila i ubila u pojam.
Treba ustati na noge pa spomenuti državnike koji su osudili takav čin cenzure. Među njima su primarno bili Erdogan i Orban ali su ih u stopu slijedili i Merkelova i Makron koji su bili iznenađenje jer ideološki ne pripadaju Orbanovom i Erdoganovom političkom konceptu.
Međutim vlasnici digitalnih medija nikoga nisu slušali, oni su sebi pripisali ulogu svemogućih bića koji moraju da promijene svijet.
Trump je bio problem koji je morao biti uklonjen. Posao je urađen a da se niko nije sjetio da spomene ulogu društvenih mreža u seriji rušenja sistema širom arapskog svijeta tokom „proljeća“ . Niko ih nije povezao sa medijima niti sa konceptom visokog obrazovanja i reformama istog kojeg vode ultraljevičari u Americi.
Zapravo, nakon pobjede Bidena u Americi vlasnike digitalnih medija niko ne može ograničiti, ni sudovi ni ustavi ni zakoni ni pravilnici niti demokratija kao ideja.
Zbog toga je nužno potrebna rasprava o pravilima na društvenim mrežama koje uvode i propisuju kompanije koji su vladari digitalnog prostora. Zbog tih pravila nije neobično da vam zbog neke potpuno nebitne stavke ugase nalog ili vas ograniče na zadati vremenski rok o kojem oni odlučuju.
Zbog toga demokratama uopšte nije čudno ni opasno to što su preko noći sa društvenih mreža obrisane hiljade ljudi ili bolje da kažem desetine hiljada ljudi koji su imali samo drugačije mišljenje i koji su mislili da Trump treba da bude njihov predsjednik.
Ljudi koji su imali drugačije mišljenje od onoga kojeg su pormovisale društvene mreže i njihovi vlasnici u određenom trenutku su uklonjeni jednim klikom bez presude suda i bilo kakvog naloga. U tom momentu je svaka neograničena komunikacija umrla dok je giljotina za one koji su pomislili da misle drugačije bila spremna pa su glave same padale.
Oni koji su bili za stav da Trump mora da nestane će vam reći, da su mreže privatne i da ste svjesno pristali na pravila, ukoliko su ona prekršena morate da idete.
Niko se ne hvata u koštac sa problemom zloupotrebe ogromne količine ličnih podataka korisnika kao i sistemom skeniranja fotografija na kojim se nalaze lica. Više niko ne spori da se podaci koje stalo dopunjavamo prodaju kompanijama, obavještajnim službama i političkim kadidatima koji nas kasnije targetiraju i od nas prave konzumente, probleme ili glasače.
U takvom mraku se pojavio Parler kao društvena mreža bez cenzure i mreža slobodnog govora. Međutim njegovo postojanje je zabranjeno tako što nam je svima prezentovano da vlasnici digitalnog prostora ne samo da u svojim rukama imaju kompanije koje su ujedno društvene mreže nego da imaju kontrolu i nad serverima na kojima stoji sve.
Dok smo vjerovali u demokratiju i slobode, mislili smo da Rusija, Iran i Kina pa i Turska nisu sasvim pri svijesti kada su najavili formiranje mehanizama za kontrolu stranih društvenih mreža a pomislili smo da su potpuno pomahnitali kada su najavili da kreiraju svoje društvene mreže i aplikacije.
Pomislili smo da su totalno poludjeli kada su zakonski ograničili rad pojedinih društvenih mreža na svom teritoriju ali čini se da na kraju nisu baš tako mahniti i da mahnitamo mi koji se zanosimo idejom demokratije i slobode, slobodnog govora i digitalnog prostora bez ograničenja.
Sada nakon Trumpa svi imaju znak pitanja kada su društvene mreže u pitanju. Mnogi su uveliko počeli da razvijaju svoje društvene mreže a među onima koji taj posao privode kraju nisu samo Kina, Turska i Rusija nego i Njemačka ali i Francuska.
Mi koji smo naivno vjerovali u potpunu slobodu ne možemo sada da odgovorimo na pitanje koje nas muči a to je : „Zašto kapitalisti koji su zgrnuli milijarde uvijek podržavaju radikalnu ljevicu i zašto ta ljevica želi da ukine ono za šta se zalaže a to je slobodno tržište i demokratija?“
