28 Marta, 2024

Prijava

Zašto je probosanska Amerika a zašto antibosanski ostatak dunjaluka ?

Piše : Tarik Kapetanović politolog 

Dok se agresija Rusije na Ukrajinu polako pretvara u rat a onda u napad NATOa i Amerike na Rusiju i to novcem i vojnim resursima ne samo Amerike nego i svih NATO članica u našoj politici dešavaju se promjene.

Jedna stranka je odlučila da iskoristi jednog od svojih glasnogovornika da jasno i glasno kaže da će „Bošnjaci tražiti nove prijatelje u svijetu, pa i Kineze i Ruse. Jedna druga stranka koje je kadrovski i ideološki narasla iz ove prve je iskoristila svoje glasnogovornike kako bi jasno rekla da ne želi „azijske integracije“ te da je stav prvog glasnogovornika zapravo „antibosanski“ te da takav stav neće dobiti podršku.

Sve bi se to moglo upisati pod lokalna politička prepucavanja da ne znamo da će predsjednik Amerike Biden već danas u Kijevu a sutra će boraviti u Poljskoj u kojoj će govoriti o brutalnoj Ruskoj invaziji na Ukrajinu te okupljanju svijeta u podršci Ukrajini a sve kako bi se sačuvala odavno poznata priča o slobodi i demokratiji.

Situacija na terenu govori da se ipak vodi rat Rusije i Amerike do posljednjeg Ukrajinca. Čini se da velike sile nisu svjesne da zapravo snažna podrška Ukrajini dovodi do tužnog i potpunog uništenja Ukrajine, njenih prirodnih resursa i stanovništva.

Čini se da ipak veliki nisu ništa naučili iz potpunog uništenja Sirije, Afganistana, Iraka u koje je istom tom agresijom donošena navodna sloboda, ljudska prava, samoopredjeljenje, borba protiv terorizma.

Međutim postoji nešto čega se veliki boje a to je strah za vlastitu sigurnost koju su mali već odavno izgubili.
Zbog toga pitanje velikih sila nije koga da odbranimo, nego koga da napadnemo. Na isti način razmišljaju i generali u Americi i oni u Rusiji jer su svi njihovi ratovi u suštini definisani kao odbrambeni ratovi.

Zbog toga je zauzimanje strane naših mikro političkih platformi i njihovih glasnogovornika zapravo potez kojem se ne treba pridavati pažnja jer mi imamo samo opciju da se molimo da ne budemo na nekoj mapi novog napada koji će se prelomiti preko naših leđa što je bila uobičajena praksa u prošlosti.

Mantra svakog sukoba je uvijek ista, Amerikanci su putem svojih medija uvjeravali svoje stanovništvo da je nužno da izvrše napad na Irak i Afganistan jer je nužno povesti rat protiv mrskih talibana i Sadama Huseina. Putin danas govori da je velikoj Rusiji prijetnja mali Zelenski.

Zbog toga nije čudno da traženje prijatelja u Kinezima i Rusima iz usta glasnogovornika jedne stranke otvori front za napad glasnogovornika druge stranke koji će uskoro reći da je takvo prijateljstvo antibosansko i da nam takvo nešto u ovom momentu ne treba.

Velike sile i političke stranke uvijek strahuju od svije stvari, prva je da ih njihova vojska ne porazi na njihovom teritoriju a često se desi da su profesionalni vojnici već ratovali na svim ratištima te da neprijatelja nema i da je sve samo biznis.

Biznis model je ipak ugrožen ako neko u određenom momentu ne spomene nuklearno oružje ili samoubice i kamikaze koji tvrde da je njihov život manje vrijedan nego ideali za koje se bore. Zbog takvih i u politici i u unutar velikih sila dolazi do tektonskih promjena jer se takvi odvaže da napadnu dvije najveće armade na planeti.

Ipak, mi smo i dalje u fazi kada velike sile koje su naoružane do zuba ubijaju one nedužne koji nemaju ni metka ni maskirnog odjela a samo zbog toga što ih je taj neko ružno pogledao.

Ako pitamo statistiku za neke političke odluke dobijemo poražavajući rezultat, terorizam, u Americi nije bio nikakav uzročnik smrtnosti u Americi ali se dinastija Bush najviše bojala terorizma. Nakon svih istraživanja utvrđeno je da Talibani možda jesu dali utočište Al Kaidi ali nisu organizovali strašne događaje 11. septembra, ali to nije bilo bitno Afganistan je stradao i godinama je uništavan kao najveći krivac.
Sadam Husein kako je naknadno utvrđeno nije imao nikakve veze s Al Kaidom i nikada nije pronađeno oružje za masovno uništenje ali je ipak ubijen a njegova zemlja je sistemski razarana.

Čemu onda priča o eventualnom prijateljstvu jedne političke opcije s Rusijom ili Kinom u BiH i priča druge političke opcije o antibosanskom stavu kada ozbiljan prijateljstva niti ekonomski interesi između Kine, Rusije i BiH nikada nisu stvorena i kada svi naši političari i dalje polažu račune samo u zapadnim centrima moći i samo pažljivo odabranim šefovima.

Međutim stvari nisu drugačije ni kada se pogleda iz perspektive Istoka. Moskva također spašava Rusiju od Ukrajine koja predstavlja prijetnju za veliku silu poput Rusije.

Nakon što se zvanični Kijev oglasio o nabavci novih tenkova Rusi su oficijelno rekli da je Njemačka planirala rat protiv Rusije te da Njemački tenkovi ponovo kreću na Rusiju što je za Ruse poziv za novi otadžbinski rat.

Jedno je jasno, velike sile ne slušaju ni UN ni međunarodne pravne institucije, njihov jezik je jezik moći i vojne snage. U isto vrijeme vodi se proaktivna vanjska politika dok se s druge strane svaki neposluh malih država koje se odluče pobuniti guši u krvi.

Kao ćemo pravo, Amerika je imala pravo da reaguje na događaje koji su se desili 11. septembra iako krivac nije bio jasno definisan. Rusiji nije dato pravo da preventivno djeluje i spriječi Ukrajinu da uđe u NATO.

Sve ovo strašno zvuči ali ako razmislimo zbog čega je Amerika vodila sve njene ratove bit će kristalno jasno i zbog čega je Rusija napala Ukrajinu.

Dok ovo pišem Američka vojska i vojska Izraela pokreću najveće zajedničke vojne vježbe. To je jasna poruka za Iran koji mora da spozna šta će da mu se desi ako ne bude poslušan. Ako se stvari otmu kontroli mogao bi se desiti još jedan rat u kojem će mediji uskoro početi objašnjavati kako ajatolasi opasni po slobodan demokratski svijet i bezbjednost u regionu i kako im se nikako ne smije dozvoliti da imaju nuklearnu bombu jer ako im se to dozvoli Iran će sigurno „napasti“ Ameriku i Izrael što će biti veliki poraz slobode i globalne demokratije!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Viber zajednicu.

Podjeli: