Ako pamtite spot za pjesmu „Beautiful“ Snup Doga i Farela Vilijamsa, sniman u Rio de Žaneiru, onda su vam sigurno brazilske ljepotice ostale urezane u sjećanje. Ne djevojke, već šarene stepenice Selaron, koje su neslužbeno dobile nadimak najljepših stepenica na svijetu.
Šarene stepenice u legendarnoj četvrti Lapa, postale jedan od glavnih simbola grada, a njihov autor nije Brazilac već Čileanac, Horhe Selaron. Taj umjetnik imao je više od 50 godina iskustva u putovanju, slikanju i radu s keramikom. Nakon što je proputovao gotovo cijeli svijet, stigao je u Rio de Žaneiro 1983. i zaljubio se u njega na prvi pogled.
Odlučio je da ostane u gradu, a da bi preživeo prodavao je svoje slike. Stanovao je u zgradi na vrhu stepenica, koje su uskoro dobile njegovo ime. Tada su stepenice bile u očajnom i zapuštenom stanju, pa se Selaron odlučio za intervenciju.
Remek djelo koje je ujedinilo svijet
Počeo je sa uređenjem nekoliko stepenica ispred zgrade. Plan je bio da ih ukrasi keramičkim pločicama u bojama brazilske zastave. Ono što je počelo kao hobi, preraslo je u veliki projekat i zavisnost. Uskoro je novac od prodaje slika počeo da koristi za kupovanje novih keramičkih pločica.
Kako su stepenice postajale šarenije, tako su postajale i popularnije, a fanovi iz celog sveta počeli su da mu na poklon šalju donacije: još keramičkih pločica!
Danas te predivne stepenice krasi čak 2.000 vrsta keramičkih pločica iz 60 zemalja svijeta, od Aljaske i Jamajke do Kazahstana i Kraljevine Esvatini. Prelepih 215 stepenica prostire se u dužinu od 125 metara.
Motivi su različiti i uključuju ptice, tango, karte, zastave, fudbal, slavne likove… Jedan je privukao najviše pažnje. Riječ je o motivu trudne Afrikanke. Ona je ujedno bila i glavni motiv slika koje je Selaron prodavao kako bi prikupio novac za nove pločice.
Nikad nije razjasnio o kome je riječ, već je samo rekao kako je to jedan „lični problem iz prošlosti“. Stoga ostaje samo da se nagađa da li je riječ o njegovoj bivšoj ili nečem drugom.
„San koji će se završiti onda kada me ne bude“
Šarene stepenice Selaron je opisao kao svoje „odavanje počasti brazilskom narodu“, lud i jedinstven san koji će se završiti tek onoga dana kada ga više ne bude.
Godine 2013. to se i dogodilo. Na istim tim stepenicama ispred svoje zgrade pronađeno je telo umetnika, puno povreda. Neke komšije i prijatelji tvrdili su kako je u poslednjem periodu života Selaron bio depresivan. Drugi pak kažu kako su te noći čuli buku, vrištanje i lavež pasa. Pravi uzrok smrti nikad nije otkriven.
Te noći kada je grad saznao za njegovu smrt, stanovnici obližnjih naselja okupili su se na stepenicama i oprostili od kvartovske legende zapalivši stotine bijelih svijeća.
Godine 2013. to se i dogodilo. Na istim tim stepenicama ispred svoje zgrade pronađeno je tijelo umjetnika, puno povreda. Neke komšije i prijatelji tvrdili su kako je u poslednjem periodu života Selaron bio depresivan. Drugi pak kažu kako su te noći čuli buku, vrištanje i lavež pasa. Pravi uzrok smrti nikad nije otkriven.
Te noći kada je grad saznao za njegovu smrt, stanovnici obližnjih naselja okupili su se na stepenicama i oprostili od kvartovske legende zapalivši stotine belih sveća.
Mala uteha leži u činjenici da je Selaron za svog života ipak dobio priznanje. Za svoj projekat, koji je trajao ukupno 23 godine, nagrađen je još za života titulom počasnog građanina Rio de Žaneira – grada kojeg je volio i na čijim je ulicama ostavio neizbrisiv trag, ovjekovječen u natpisu na stepenicama: „Brazil, volim te.“
