U Italiji je sve više djece i tinejdžera koji se ne prepoznaju u svom biološkom polu i traže podršku italijanskog udruženja Sifip u San Kamilu u Rimu.
Ovom udruženju, koje pomaže prilikom usklađivanja fizičkog i psihološkog identiteta, od 2018. do 2021. godine javilo se čak tri puta više djece.
Ovaj trend je u porastu u čitavoj Italiji. Prema riječima psihologa Madalene Moskoni, koja je odgovorna za maloljetnike u tom udruženju, koje više od 30 godina u centralnoj i južnoj Italiji brine o onima koji pate od rodne nekongruencije i koje je 2005. godine otvorilo vrata i sasvim maloj djeci. Na početku su dolazile svega dvije do tri porodice godišnje, ali se taj broj znatno povećao posljednjih godina. Samo u ovoj godini javila su se 122 maloljetnika.
“Potrebno je da ukažemo nastavnicima kako da se ponašaju prema djeci, i dalje postoje učitelji koji ruže dječake ako se igraju lutkama“, izjavila je Moskonijeva.
Pored toga, dodala je, važno je uticati i na ljekare i pedijatre, oni govore roditeljima da je to što se dječak ponaša kao djevojčica samo prolazna faza i trend koji je moguće promijeniti ukoliko više vremena provode sa drugim dječacima.
“To su začeci agresije koja će u periodu adolescencije dovesti do psihopatologija, kao i do razmišljanja o samoubistvu. Moramo obrazovati čitavo društvo“, naglašava Moskonijeva.
Oni koji najčešće dolaze u taj centar imaju oko 16 godina, dok doktorka tvrdi da postoje i djeca od dvije-tri godine koja ne znaju koji je njihov pravi identitet.
“Djevojčice koje se osjećaju kao dječaci, a dječaci koji pitaju kada će im otpasti piša jer bi da budu djevojčice. Možda vam to zvuči apsurdno, ali rodni identitet se formira baš u toj dobi, dok se prve patnje ispoljavaju u pubertetu. Neki od njih toliko teško sve to preživljavaju da postaju anoreksični ne bi li zaustavili rast“, kaže doktorka Moskoni za rimsku Republika.
Što se više odlažu tretmani, smatra, povećava se mogućnost psiholoških problema.
“Ukoliko se stanje djeteta shvati ranije, moguće je koristiti blokatore hipotalamusa koji će zaustaviti razvoj. To bi trebalo uraditi oko dvanaeste godine, a to nude samo neki italijanski centri poput Kaređi u Firenci. Na ovaj način dajemo vreme tinejdžeru da shvati svoj identitet bez trke s vremenom oko prirodnih fizičkih promjena. Ukoliko je potrebno, negdje oko 16. godine, moguće je početi sa hormonskom terapijom i afirmacijom drugog pola za transrodne dječake i djevojčice, a koji je moguć samo ukoliko su roditelji za to, što može da bude prepreka, jer mi možemo da nastavimo da radimo samo ako su oba roditelja za to“, navodi Moskonijeva.
Period procjene za tinejdžere traje šest mjeseci, jer je to dovoljno vremena ne bi li se shvatilo da li su mladi zaista zbunjeni oko rodnog identiteta ili se iza toga krije nešto drugo.
“Ovo nije moda ili društvena zaraza kako mnogi misle”, dodaje Moskonijeva i dodaje da “to nije izbor, biti gender fluid ili transrodni, nije nešto što je dijete izabralo”.
“Sigurno se povećalo s pandemijom koja je predstavljala vrlo delikatan momenat za tinejdžere, naročito za one koji su se već osjećali konfuzno i koji su, s obzirom na to da su imali mnogo vremena na raspolaganju, ostali sami sa sobom i svojim pitanjima. Danas se priča mnogo više i mladi imaju veću slobodu da razgovaraju između sebe i s roditeljima“, zaključuje Moskonijeva.
