Više od sto hiljada osoba sa nostalgijom se prisjeća odrastanja u Jugoslaviji, mada je na popisu stanovništva, u svim bivšim državama bivše SFRJ, sve manje onih koji se izjašnjavaju kao Jugosloveni
Jeste li već čuli da će, prema procjenama stručnjaka, Jugoslavija dvehiljadite godine imati 25.633.000 stanovnika, a u stanju je da dobrim korištenjem plodnog zemljišta prehrani 200 miliona ljudi, pisao je „Politikin zabavnik” 1984 godine.
Iako je „Politikin zabavnik” poznat po tome što nikada nije objavio nijednu netačnu vijest, istorija je na žalost demantovala ovu informaciju. Jugoslavija je ušla u krvavi bratoubilački rat sa 22 miliona stanovnika, a dvehiljadite godine je na prostoru zemlje, koja se nekada prostirala od Vardara pa do Triglava, živjelo gotovo dva miliona stanovnika manje. Predstavnici Republičkog zavoda za statistiku će nam sredinom mjeseca saopštiti rezultate popisa stanovništva u Srbiji, ali je izvjesno da se broj građana naše zemlje smanjio za deset posto u odnosu na prethodni popis, a gotovo identičnu demografsku sudbinu dijele gotovo sve zemlje bivše Juge. Drugim riječima, sve države su dobile samostalnost, ali su izgubile ljude.
Međutim, iako broj osoba koje se izjašnjavaju kao Jugosloveni na popisu stanovništva u svim bivšim državama bivše SFRJ pada, broj članova grupa na socijalnim mrežama koje nose jugonostalgične nazive „Jugoslavija – naša jedina država”, „SFRJ zemlja bratstva i jedinstva”, „Prijateljstvo bivših jugoslovenskih republika” i „Dobra stara vremena” raste, a više od sto hiljada osoba sa nostalgijom se prisjeća odrastanja u Jugoslaviji. Mada poslednji popis stanovništva iz 2011. godine svjedoči da u Srbiji živi svega 23.303 Jugoslovena – 57.418 manje nego 2002. godine i čak 296.865 manje nego 1991. godine, veliki broj osoba i danas na „Fejsbuku” postavlja foto-uspomene na detinjstvo, koje su obilježile viršle u zemičkama, a one su se kupovale u čuvenim crvenim kioscima, jogurt u trouglastom tetrapaku, sladoled u plastičnim lopticama, čokoladice „životinjsko carstvo” i „kinder lada”, koje je sa prijestola popularnosti povremeno smjenjivao „cipiripi”.
Da li je jugonostalgija samo drugo ime za mentalni beg od sumorne realnosti u vreme kada se letovalo na hrvatskom primorju, zimovalo na slovenačkim Alpima i ustajalo na himnu „Hej Sloveni” i u kojoj su deca umesto Pepe Praseta i Sunđer Boba gledala Branka Kockicu i emisije „Muzički tobogan”, „Kolariću Paniću” i „Opstanak”, uživali u avanturama Pčelice Maje i igrali se u parku, a ne na „Instagramu” i „TikToku”?
Dr Dalibor Petrović, profesor na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu podsjeća da broj ljudi koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni nikada nije bio veliki i u SFRJ – najveći procenat građana bivše države, koji su se na popisu stanovništva izjasnili kao Jugosloveni, bio je 15 posto.
– Kada govorimo u duhu jugonostalgije u sadašnjem vremenu, mi, prije svega, pričamo o osjećanju koje je prisutno kod naroda bivše zemlje da države nasljednice ne mogu da konkurišu bivšoj SFRJ po mnogim bitnim parametrima. Jugoslavija je bila značajan faktor na globalnom nivou – jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, četvrta armija sveta i jedna od prvih zemalja koja je trebalo da uđe u Evropsku uniju. Tito je bio državnik koga su primali svi lideri sveta i jedna od najznačajnijih političkih figura 20. vijeka, pa ne čudi što mnoge ljude vežu lijepe uspomene na život u zemlji koja se prostirala od Vardara pa do Triglava – ističe naš sagovornik.
Proces razvijanja jugonostalgičnih osjećanja je, prema mišljenju ovog sociologa, sličan i kod mladih i kod starih. Dok stariji selektivno „pamte samo srećne dane”, mladima nedostaje osjećaj lične sigurnosti i kontrole nad svojim životom i sa nostalgijom slušaju priče svojih roditelja o državi u kojoj je postojalo besplatno zdravstvo, školstvo i sigurnost u pogledu budućnosti, pa imaju bajkovitu predstavu o zemlji od koje je ostala samo geografska karta na zidu nekog jugonostalgičara.
– Ako imamo na umu materijalne parametre, većina ljudi danas vjerovatno živi bolje nego prije pedeset godina, ali oni više nemaju osećanje životne i lične sigurnosti – nisu sigurni u budućnost svojih radnih mjesta i nemaju osjećaj bezbjednosti u javnom prostoru – konstatuje naš sagovornik.
Fenomen „jugoslovenstva” na socijalnim mrežama dr Dalibor Petrović tumači u kontekstu teze da dominantan dio publike na „Fejsbuku” danas čini sredovečna i starija populacija, koja je tek poslednjih godina počela da otvara profile na socijalnim mrežama.
– „Fejsbuk” je osnovan sa idejom povezivanja ljudi širom sveta i onima sa kojima smo se družili u prošlosti i tu često funkcionišemo u „prošlom vremenu” – dijelimo uspomene na vreme djetinjstva i mladosti i prisjećamo se dobrih, starih vremena. To je kontekst u kome je vrijeme stalo. Grupe jugonostalgičara nisu mnogo velike kada se porede sa drugim grupama na socijalnim mrežama, jer jugoslovenstvo nije dominantno ni većinsko osjećanje kod naroda koji žive na prostoru bivše države. I broj mladih koji se okreću jugoslovenskoj ideji nije uporediv sa onima koji se identifikuju sa nacionalnim idejama u svim državama bivše Jugoslavije – zaključuje profesor Petrović, koji podsjeća da su najsnažnije osjećanje jugoslovenstva u bivšoj državi imala djeca rođena u mešovitim brakovima, dio Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i dio muslimana u Bosni i Hercegovini.