Jedna atomska elektrana bi se gradila u saradnji sa SAD najvjerovatnije u blizini Krakova, a druga u Patnovu s Južnom Korejom
Rat u Ukrajini dramatično je ubrzao realizaciju plana energetske diversifikacije Poljske. Za prekid snabdijevanja gasom, naftom i ugljem iz Rusije pronađene su alternative u vidu „Baltičkog gasovoda” iz Norveške, ugovora s najvećom svetskom naftnom kompanijom „Saudi-Aramkom” i uvoza uglja iz Australije i Južne Amerike. Skok cena energenata na berzama, inflacija i problemi s distribucijom uglja otvorili su i snažne unutrašnje polemike u domaćoj javnosti, a deo stanovništva i dalje je zabrinut oko problema s nabavkom uglja za grejnu sezonu.
Vlast desničarske koalicije na čelu sa strankom Pravo i pravda (PiS) godinu dana pred parlamentarne izbore odlučila je da donese ključne strateške odluke u oblasti energetike. U oktobru 2020. Poljska je zaključila sporazum sa SAD o saradnji u oblasti civilne nuklearne energije da bi se u poslednjih nekoliko mjeseci intenzivirali odnosi dve strane u ovoj oblasti. Tokom prošle nedelje, u vreme finalizacije dogovora u Vašingtonu, predsjednik PiS Jaroslav Kačinjski najavio je potpunu promjenu energetske paradigme Poljske. Kačinjski je otvoreno izjavio da se „ugalj više ne isplati” i da je budućnost razvoja Poljske u „nuklearnoj energiji i energiji vetra na moru i kopnu”, dok je, istovremeno, državna televizija pokrenula kampanju o prednostima nuklearne energije. Treba podsjetiti da je PiS, inače, nakon 2015. nastojao da revitalizuje posustali termoenergetski sektor kroz neuspjeli projekat postrojenja u Ostrolenki i da je ova stranka bila skeptična prema izgradnji nuklearnih elektrana i obnovljivim izvorima energije. Nastup Kačinjskog je u opozicionim medijima ironično komentarisan kao „prihvatanje ekološke agende Grete Tunberg”, dok su uticajni rudarski sindikati, nezadovoljni odlukom Kačinjskog i vlade, najavili masovne štrajkove.
Američki „Vestinghaus” tako će postati prvi partner Poljske u izgradnji nuklearnog energetskog postrojenja, a što je već potvrđeno od strane poljskog premijera Mateuša Moravjeckog i američke potpredsjednice Kamale Haris. Izgradnja elektrane (najvjerovatnije u blizini Krakova) u vrijednosti od preko 30 milijardi dolara uključila bi obostrano finansiranje kao i učešće američke Eksim banke, koja još nije imala iskustva u ovakvim poslovima, dok bi se čitav projekat realizovao između 2026–2033. godine. Raniji američki projekat podrazumjevao je izgradnju dvije nuklearne elektrane sa po tri reaktora, ali je potpredsednik poljske vlade Jacek Sašin na razgovorima u Vašingtonu postigao dogovor sa američkom stranom o izgradnji jednog postrojenja. Druga nuklearna elektrana u Poljskoj trebalo bi da se gradi kroz saradnju s Južnom Korejom. Povoljna finansijska ponuda zvaničnog Seula o izgradnji nuklearke u Patnovu, koja bi trebalo da zamjeni zastarjelo termoenergetsko postrojenje u ovom mjestu, podrazumjevala je i prijenos tehnološkog znanja kao i izgradnju fabrike nuklearnog goriva. S druge strane, poljski mediji navode da je američka strana u svojoj ponudi obećala samo tehničku obuku domaćim stručnjacima.
Nakon vojnog sporazuma između Poljske i Južne Koreje, pismo o namjerama o saradnji u oblasti nuklearne energije predstavlja dokaz o uspostavljanju posebnog partnerstva dvije države. Za razliku od međudržavnog energetskog sporazuma Poljske i SAD, poljsku stranu bi u poslu sa južnokorejskom stranom zastupale privatne energetske kompanije ZE-PAK i PGE. Koliko je ovo pismo o namjerama važno za Južnu Koreju najbolje pokazuje činjenica da je ceremoniji prisustvovao i Li Čang Jang, južnokorejski ministar trgovine, industrije i energetike, koji se smatra drugom najvažnijom osobom po političkom uticaju u ovoj zemlji. Po riječima ovog političara, projekat bi mogao da otpočne s realizacijom već od 2025. godine.
Posao s južnokorejskom stranom pojedini mediji u Poljskoj dovode u pitanje, navodeći da bi američki „Vestinghaus” mogao da podnese tužbu američkom saveznom sudu zbog toga što je reaktor iz Južne Koreje, navodno, konstruisan po patentu ove američke firme. S druge strane, potpredsjednik poljske vlade Sašin navodi da je prijedlog azijskog partnera o početku projekta „previše optimističan, jer samo izrada ekološkog projekta može da potraje nekoliko godina”. Ovaj visoki predstavnik vlade rekao je i da će za „deset do jedanaest godina u Poljskoj raditi dvije nuklearne elektrane i da je u planu izgradnja i treće”. Neimenovani izvori navode da je premijer Moravjecki, inače već duže vreme u „tihom” unutarpartijskom sukobu sa Sašinom, lobirao za ponudu francuske strane. Pored toga, jedan broj energetskih eksperata u Poljskoj sumnja u ekonomsku isplativost ovih projekata, navodeći da ovakve kapitalne investicije u „turbulentnim političkim vremenima” mogu da prate i ozbiljni finansijski problemi.
