Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine petog oktobra i taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni. Da li to možemo reći u današnje vrijeme, pitanje je.
Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati podršku za nastavnike kako bi se osiguralo da će učitelji i dalje ispunjavati potrebe budućih generacija te podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i izvući učitelje iz poluanonimnosti i dati im društvenu važnost koju zaslužuju. Ove godine, umjesto svečanih sjednica i dodjela zahvalnica, prosvjetni radnici će tražiti svoja prava mirnom šetnjom u Bihaću.
Obzirom da je učiteljica ili učitelj prvi stub našeg obrazovanja, počev od učiteljica u vrtiću pa do fakulteta, svi gajimo određene emocije i sjećanja , koji nas vežu za te posebne osobe.
Razgovarali smo sa građanima našeg grada te se prisjetili kako je to biti dijete i kakve emocije vežu nas za naše učitelje.
Arslan nam je odmah rekao da je imao ‘najboljeg učitelja na svijetu, Đemu’, dok je Amina se prisjetila svoje učiteljice do četvrtog razreda, pričajući o njoj sa najljepšim osmijehom i glasom koji su proizašli iz emocije i sjećanja.
‘Osmijeh, zagrljaj, toplina’, kazala nam je Senada isto probudivši emociju sreće i blagosti u njenom glasu dok se prisjetila svoje učiteljice.
Živimo u vremenu u kojem su mnogi zaboravili da naši učitelji igraju veliku, ako ne najvažniju, ulogu u našem životu i barem na današnji dan možemo im dati malo više pažnje i zahvalonsti te ih iznova podsjetiti na da ih se rado sjetimo.
A kako to izgleda, odnosno kako to vide naši najmlađi, pitali smo djecu iz vrtića i osnovne škole.
Neki odgovori bili su dosta ozbiljni kao kad nam Zana kaže da je ‘učiteljica osoba koja uči djecu i koja je lijepa osoba’ te nam Mak navodi da ‘voli što ga učiteljica uči jer će onda sve znati’. U vrtiću smo dobili odgovore da ‘učiteljice na Dan učiteljica samo leže i gledaju televiziju’ dok su se prvačići nadmetali ko voli više učiteljicu i koliko.
‘Volim svoju učiteljicu do svemira’, kazala je Nađa. ‘Ja je volim više od svemira’, čulo se iz zadnjih klupa. Možda djeca nemaju predstavu o granicama, o veličinama i sferama, ali znaju šta je ljubav. I znaju da vole.
Na pitanje šta najviše vole kod svoje učiteljice, bilo je različitih odgovora.
‘Mantil,’ rekla je jedna djevojčica, a onda je nastavila ‘ i volim to što mi kaže dobro jutro sa osmijehom’.
‘Učiteljice, volimo vas’, povikali su svi u glas, na kraju našeg razgovora, bez poticanja ili predlaganja, čime samo još jednom pokazuju svoju nevinost i zahvalnost, bez obzira na sve.
,,HVALA učiteljice” ne kažemo svaki dan, ali kad kažemo, to i mislimo. I danas, sjetite se svoje učiteljice ili učitelja.
Recite im hvala. Možda neki više nisu s nama, ali pomislite na njih. Sjetite ih se. Čestitajte im njihov dan. Vratite se u onaj osjećaj kako je to bilo biti dijete i imati tu jednu osobu zbog koje vam se lice ozari svaki put kad pomislite na nju.
Sretan 5.oktobar, Međunarodni dan učitelja/ica!!!
