27 Novembra, 2022

Prijava

Erdogan potegao neočekivani adut – Turska našla alternativu za EU

Najava Ankare da će podneti molbu za prijem u Šangajsku organizaciju za saradnju naišla na kritike u Evropskoj uniji, u kojoj je Turska kandidat za prijem već duže od dvije decenije

Turska nastavlja da igra na više karata, ne samo između Rusije i Ukrajine, nego sada i između Šangaja i Brisela. U situaciji kad je svijet u dubokom previranju, najdubljem posle završetka hladnog rata, Ankara pokušava da balansira između NATO-a i Moskve, kao i između Evropske unije i Šangajske organizacije za saradnju.

„Članstvo Turske u Šangajskoj organizaciji za saradnju pokrenućemo na sledećem samitu koji se održava u Indiji. Naša pozicija s tim zemljama nakon toga će biti na sasvim drukčijim osnovama”, najavio je predsjednik Erdogan nakon najnovijeg sastanka na vrhu te grupe, koji je održan u Uzbekistanu.

ŠOS ima devet punopravnih članova (Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan), status posmatrača su stekle četiri zemlje u regionu, a partnera devet država, među kojima je i Turska. Najava predsjednika Erdogana da će podneti molbu za učlanjenje u Šangajsku organizaciju odmah je naišla na kritike na Zapadu. To se moglo očekivati, pošto je Turska već 70 godina članica NATO-a, a duže od dvije decenije kandidat za ulazak u Evropsku uniju.

„Moram priznati da sam iritiran zbog tog poteza Ankare. To nije organizacija (ŠOS) koja može da obezbjedi značajan doprinos globalnom suživotu”, izjavio je njemački kancelar Olaf Šolc, prenijele su agencije.

Najavu predsjednika Erdogana pojedini analitičari su ocijenili kao da je Ankara odlučila da okrene leđa EU, pogotovo što s njom ima nesporazume oko situacije u Ukrajini, gdje od početka, za razliku od drugih članica NATO-a, balansira između Moskve i Kijeva. Međutim, to su ishitreni zaključci. Oni koji duže prate tursku spoljnu politiku nisu iznenađeni. Još dok je bio premijer, Erdogan je 2013. godine najavljivao okretanje Ankare ka Šangajskoj organizaciji, ali je ono dosad izostalo. To je očigledno bio, a i sada je, manevarski potez Erdogana kako bi i na taj način izvršio pritisak na Brisel da konačno oživi pristupne pregovore.

„Kad god se pojavi prekid na vezama Ankare i Zapada lansiraju se ideje o alternativnim odnosima. Ali iskusni Erdogan dosad je pazio da ne pređe crvenu liniju”, ističu analitičari na koje se pozivaju istanbulski mediji.

To potvrđuju i sudari oko kupovine ruskih raketa S-400, situacije u Siriji, različiti stavovi u vezi s tenzijama u Mediteranu s Grčkom, koju podržavaju Brisel i Vašington.

Turska je osudila ugrožavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine i rusku aneksiju Krima, ali se tu zasad zaustavila: nije uvela sankcije Moskvi i održava kontakte i s Volodimirom Zelenskim i s Vladimirom Putinom. Dokle će moći da igra na dvije karte ostaje da se vidi, pogotovo nakon najnovijeg zaoštravanja situacije između Moskve i NATO-a zbog mobilizacije u Rusiji. Predsjednik Erdogan se izjasnio protiv održavanja referenduma u Lugansku i Donjecku i traži da se Krim vrati Ukrajini, odnosno Tatarima, s kojima Turci vekovima imaju „bratske” odnose. Istovremeno je najavio da će nastaviti posredničku misiju i pozvao je UN da pokrenu inicijativu kako bi se konflikt u Ukrajini konačno riješio za pregovaračkim stolom.

U Ankari pozdravljaju Erdoganovo angažovanje u rješavanju ukrajinske krize, pogotovo što bi ona, ako se zaoštri, mogla da se prelije i ugrozi i zemlje regiona Crnog mora, uključujući i Tursku. U vladajućoj partiji AKP pokušavaju da to iskoriste da skrenu pažnju javnosti s teških ekonomskih problema uoči izbora koji se održavaju u junu iduće godine.

Erdogan odbacuje kritike povodom najave da će pokrenuti proces za ulazak u Šangajsku organizaciju. „Turska je dio svijeta: dakle niti je samo dio Istoka, niti samo dio Zapada. Ja pregovaram sa svim zemljama zato što smo mi deo sveta”, objasnio je on odgovarajući na optužbe da se Ankara priklanja Rusiji i Kini.

U Ankari nisu propustili priliku da kritikuju Brisel. „Nažalost, Evropska unija nas nije primila u svoje članstvo već 22 godine (koliko je prošlo otkako je Turska podnijela molbu). Nema nijedne zemlje u EU koja je bila u našoj situaciji”, istakao je Erdogan.

Turska je 1999. stekla status kandidata, a pristupne pregovore je počela 2005. godine, istog dana kada i Hrvatska. Ankara je još na početku, dok je Zagreb već deset godina član „evropske porodice”. Dosad su okončani razgovori samo o jednom od ukupno 35 poglavlja. Ako se nastavi ovim tempom, Turska će, kako je izračunao jedan poslanik, postati punopravni član EU tek u 22. vijeku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Viber zajednicu.

Podjeli:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Na pravom putu

Slične vijesti