Piše : Tarik Kapetanović @ka5an
Predizborna kampanja u BiH polako ulazi u svoju finalnu fazu nakon koje dolazi predizborna tišna. Stranke i pojedinci koji će učestvovati na izborima na predstojećim izborima mogu da se nadaju da je kampanja dobro prošlo te da su ključne poruke, sadržaji i fotografije stigle do građana koji trebaju da izađu na izbore, glasaju i izaberu svoje favorite.
Tema je bilo mnogo ali su svi pokušali targetirati emociju koju najbrže potpiruje a rat ali i globalna kriza koja nikoga nije zaobišla su bile takve teme. Kako se polagano približavamo kraju kampanje, sve je više predizbornih spotova iz kojih se može vidjeti kakve se poruke šalju i da nema odstupanja od već utvrđene dobitne mantre i matrice po kojoj se radi desetljeće unazad.
Primjetno je ipak da su se neki fokusirali na ekologiju, drugi na ekonomiju dok je većina ostala vjerna nacionalnim podjelama i napadima jednih na druge po principu nabaci mi lopticu u mom taboru ja ću tebi u tvom što je proces koji već postojeće dinosauruse političkog života u BiH ostavlja na vlasti decenijama.
Kampanja možda i nema efekta jer po analizama građani već unaprijed znaju za koga će glasati a iz onoga što smo do sada vidjeli životni standard građana, globalna situacija u svijetu koja utiče na nas ili kritika prema stranom faktoru koji nas drži u pat poziciji decenijama je izostala.
Kampanje za poziciju i opoziciju imaju vrlo sličan karakter, međutim na ulicama i u medijima vidimo koliko je koja stranka pokazala mišića te na koji način šalju ključne poruke. Ipak, novac uložen u kampanju je jasno vidljiv kao i poruka koja se šalje biračima. Međutim, rijetki su se odlučili na tergetiranje birača iz drugog bazena, fokus je zapravo bio na samo jednima koje u centralama stranaka nazivaju „siguran glas“.
Politički marketing ima jednostavan koncept po kojem razdvaja glasače, jedni su oni koji su zapravo „siguran glas“ drugi su oni koji su „nesiguran glas“ i treći su oni koji se dvoume između više političkih stranaka i kandidata dok su u četvrtoj kategoriji oni koji se troume da li će uopšte izaći na izbore zbog nekog od kandidata ili neće. Kod nas je jasno ko će za koga glasati, neke „sigurne glasove“ možemo prepoznati po odijevanju neke po mjestima na kojima piju kafu dok se većina može analizirati po medijima koje prate. Kod nas je politički život pun politikanata a politička tijela su usitnjena i razbijena pa je vrlo moguće da će veliki broj neodlučnih i apstinenata odlučiti kraj kampanje ali i rezultate izbora.
Bez obzira što je bilo mnogo tema koje su mogle lako biti zanimljive svima i koje su mogle biti razumljive svim tipovima glasača, one su ostale u zapečku. Ratnohuškačka retorika je skrenula pažnju sa socijalnih, ekonomskih i životnih problema koje građane najviše zanimaju.
Globalna kriza, teška zima koja je pred nama i rat u Ukrajini koji ne prolazi su teme koje forsiraju mediji. Malo je prostora za kampanju koja jasno pokazuje koji su pravci i kakve su poruke političkih kandidata i stranaka a kada pogledamo video spotove vidimo da kandidati ne dijele recept za bolji i lakši život građana neko se sakrivaju iza reformi koje nemaju nikakvu svrhu niti konkretnu namjenu.
Zbog toga je jasno da su teme prodaje resursa, zemlje, liberalizma i demokrature zapravo teme koje niko ne spominje a mogle bi biti dominantne kada govorimo boljem životu građana na ovim prostorima.
Teme zaštite resursa zemlje i života građana su od presudnog značaja, to su teme koje mogu da okupe veliki broj ljudi koji dijele iste životne probleme. Geopolitika je također tema za sebe koja utiče na sve nas kroz ekonomiju i sve skuplje energente ali na žalost kriza pogoduje samo poziciji jer pozicija kontroliše krizu kroz socijalna davanja i kroz sadaka kampanju koja je na žalost kod nas već isprobana praksa koja daje odlične rezultate.
Jasno je da svi na kraju dana želimo bolji život, ekonomiju i zemlju u kojoj možemo sretnije živjeti i odgajati one koji dolaze. Veliko je pitanje kakvu im poruku šaljemo i šta im ostavljamo u amanet.
Mali pomaci su vidljivi, još samo ostaje da građani prepoznaju ključne poruke i lica koja će im donijeti promjene na bolje na svim nivoima vlasti.
Bosni i Hercegovini je potreban uređen politički život, smanjen broj politikanata i dobra diplomatija koja mora biti osnova rješavanja političke i međunarodne krize u našoj zemlji, susjedstvu i komšiluku ali i u regionu ali da bi se to ostvarilo neki jednostavno moraju da izgube a neki da jednostavno dobiju a ni jedno ni drugo se ne događa često niti lako!
