Ronioci na planini!?
Pa zar nije planina, kako i ime govori, za planinare? A ne ovamo neke ronioce. Bit će još imaju i ronilačka odijela. Ej, pa na planini. E svašta. I to ne baš bilo kojoj, na nekom malom brdašcu, a ne, nego na više od tisuću metara nadmorske visine. Jest, ravno na Biokovu.
Na našoj krškoj ljepotici održana je nesvakidašnja ronilačko-ekološka akcija, ali baš nesvakidašnja.
Članovi ronilačkih klubova – REK “Wlay Zagvozd” i RK “Monachus” iz Splita, kao organizatori i glavni sudionici akcije, potom ronioci Ronilačkog kluba “Crveno jezero” iz Imotskog, PŠD “Poljud” iz Splita, uz potporu Javne ustanove Park prirode Biokovo, Hrvatskog ronilačkog saveza, Zajednice tehničke kulture grada Splita, Centra za obuku ronilaca HRM-a, Ispostave Hrvatskih šuma Imotski, Turističke zajednice Imota, Splitsko-dalmatinske županije i Općine Zagvozd, što ronjenjem, što logističkom potporom objedinili su tu ronilačko-ekološku akciji i realizirali je na najbolji način.
Ajmo još jednom napomenuti, na Biokovu, na 1050 metara nadmorske visine, njih tridesetak, ronilačka oprema i…
NEMA MORA U ZAGVOZDU
A gdje su ronili? U tri bunara, duboka između pet i šest metara, bunara koji nisu nikad vidjeli ronioce, barem ne ovakve. Predio na kojem se sve ovo događalo zove se Kaoci, u posebnom planinarskom centru otvorenom u veljači 2017. godine, a otvaranju je prethodilo uređenje stare lugarske kuće i ta tri bunara.
Radovi su financirani u sklopu programa prekogranične suradnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U međuvremenu, bunari su dosta zarasli, pogotovo unutarnji dio, kao i onaj dio koji je pod vodom, i to je bio povod akciji.
– Mi u Zagvozdu imamo itekako poznati planinarski klub HPD “Sveti Jure”, osnovan još 1995. godine, pa poznate “Vlaje s Himalaje”…
Ali imamo mi u Zagvozdu i ronilački klub, osnovan još 2012., a službeno registriran 2016. godine, i to neobična imena REK “Wlay Zagvozd”. Eto, Vlaja i planinara i ronioca – s osmijehon nam govori Miro Stanić, predsjednik zagvoških ronioca.
Ronili su Zagvozđani i u Splitu po žnjanskim plažama u ekološkim akcijama, a bili smo u sličnim na desetke lokacija po našim priobalnim mjestima. I onda kažem, hajdemo mi zaroniti u našem Zagvozdu. Ali gdje!? Nema mora u Zagvozdu iako brže dođemo do njega nego recimo Makarani sa Velog Brda ili Basta, a gledaju u njega.
Nemamo rijeka ni jezera u Zagvozdu i onda se sjetih da imamo stare duboke bunare na Kaocima na Biokovi. A oni su, kažu stari Zagvozđani, kopani i obziđani još tamo za turskih vremena kada su naši preci čuvali domaće životinje u Biokovi.
I nikada nisu čišćeni, a da ne govorim da se u njima ronilo. I tako je krenula akcija. Kada smo kontaktirali naše prijateljske klubove, vjerujte svi su odmah brzo pristali dati nam ruke. Okupilo nas se tridesetak i u nekoliko sati naši ronioci su iz bunara izvadili mnogo trave, drveća i ostalog materijala, koji su se godinama taložili u njima.
OPREZ: PODZEMNE VODE
Ronili su sa svom opremom koja je dostupna roniocima, što iz potrebe, ali i zbog toga da se ovjekovječi prvo službeno ronjenje u Biokovi.
Ovo neće biti ni zadnja ovakva akcija, jer sada smo probili led i ubuduće ne samo da ćemo dolaziti na Kaoce, već kao specijalizanti ovakvih akcija možemo pomoći i drugim mjestima, koja možda imaju slične bunare na ovakvim ili većim visinama, kaže nam Miro Stanić, koji ističe i svoga prezimenjaka Nevena iz splitskog kluba “Monachus”, čiji su članovi objeručke prihvatili akciju.
Ma koliko je sama akcija bila prva i nesvakidašnja, ali i atraktivna na Biokovu, treba imati na umu, kako su istaknuli i ronioci koji su ronili u samo grotlo bunara, da je bila itekako izazovna.
Kako bunari na Kaocima u samom srcu sjevernog dijela Biokove nikada nisu presušili ni za najvećih suša, voda u njih dolazi podzemnim tokovima, trebalo je paziti na sigurnost ronioca koji su se spustili i do samih podzemnih kanala odakle dotiče voda.
– Moji prijatelji iz imotskog RK “Crveno jezero” odmah su se prijavili za ovu akciju. Naši kolege iz Zagvozda bili su u Imotskom kod velike akcije ronjenja u Crvenom jezeru, da ne govorim da su Imoćani ronili po mnogim destinacijama, ali ovo u Biokovi na Kaocima bio je stvarno veliki izazov.
Akcija je uspjela u prvom redu čišćenjem tih bunara, a da ne govorimo da smo radosni što smo ronili na 1050 metara nadmorske visine – riječi su Luke Kolovrata iz Ronilačkog kluba “Crveno jezero” koji nam je uz Mira Stanića i ustupio fotografije ove nesvakidašnje ronilačke ekspedicije u utrobu Biokove.
