Profesor Damir Marjanović se u nostalgičnom tonu prisjetio obilježavanja osmog mjeseca 1980tih ali i mračnog osmog mjeseca tokom ratnih 1990tih. Od djetinjstva provedenog u Vranicinim neboderima do spaljenih knjiga i granata koje su sijale smrt dijelilo nas je samo par ljeta za neke par najljepših toplih augusta koje nikada nećemo zaboraviti. Status profesora Marjanovića prenosimo u cijelosti :
Uvijek su me lijepe uspomene vezale za august. Djetinjstvo, zadnji dio raspusta, toliko dugo čekano more na koje se uvijek išlo samo augustom zbog posla roditelja, usporeni ritam, kraj mjeseca, lagani povratak prijatelja sa gornjih spratova Vranicinog nebodera zadnje sedmice, priprema za školu i naravno rođendan, sitni ali dragi pokloni (najčešće vezani za novu školsku godinu koja je pred nama)…. No od tih 90-tih godina prošlog stoljeća, zadnja sedmica augusta dobila je tton amni i prvo slike spaljenih knjiga i uništene Vjećnice, a par godina kasnije, kada smo mislili da smo svo zlo već vidjeli, po drugi put zločinci su ciljano ubijali po Markalama… Desetljeća prolaze, fasade se obnavljaju, no životi se ne mogu vratiti…. Od tih 90tih godina august u Sarajevu nije isti….
