Koje zemlje bi mogle da prežive nuklearni rat između SAD-a i Rusije? Ovo pitanje se sve češće postavlja u javnosti i među naučnicima.
Naučnici u najnovijem istraživanju odgovarili su koje bi zemlje imali najveće šanse. Prema njihovim procjenama to bi bilo stanovništvo Argentine i Australije, prenosi Sandej tajms.
Ova najdetaljnija analiza učinaka tzv. nuklearne zime pokazala je da bi od neposrednog dejstva nuklearnog rata moglo da umre daleko više ljudi nego od onih direktnih posljedica nuklernih eksplozija.
Tako bi, na primjer, u godinama neposredno nakon nuklearnog sukoba 5 milijardi ljudi moglo da umre od gladi izazvane prašinom u atmosferi, koja bi blokirala sunčevu svjetlost, a što bi vjerovatno daleko premašilo žrtve uzrokovane samim smrtonosnim eksplozijama, prema novoj studiji, kako je prenio Blumberg.
Analiza Univerziteta Rutgers u Nju Džersiju fokusirala se na posljedice smanjenja sunčeve svjetlosti i temperature na poljoprivredu, što bi uslijedilo nakon nuklearnih napada.
“Svi shvataju da bi direktni učinci nuklearnog rata bili užasni, kao što smo vidjeli u Hirošimi i Nagasakiju. Naš rad pokazuje da bi deset puta više ljudi moglo da umre u ostatku sveta zbog uticaja na klimu i poljoprivredu”, rekao je jedan od autora studije Alan Robok za izdanje Nature Food, u kojem je rad objavljen.
Manji nuklearni sukob ubio bi više od milijardu ljudi
Čak i relativno mali sukob između nuklearnih sila Indije i Pakistana mogao bi dovesti do gladi više od milijardu ljudi zbog propadanja useva, većina od njih u zemljama daleko od samog sukoba. Same eksplozije nuklearnog oružja mogle bi da doprinesu smrti od 50 do 100 miliona ljudi.
Lokalni okršaj između Indije i Pakistana doveo bi do pada prinosa za procenjenih 7 posto u roku od pet godina, sugeriše studija, dok bi američko-ruski rat doveo do pada proizvodnje za 90 posto u roku od tri do četiri godine, prenio je Blumberg.
“Prvi put smo bili u mogućnosti da upotrijebimo moderne klimatske modele i modele useva kako bismo izmjerili učinke za svaku zemlju na temelju njihove prehrane, koliko uvoze i izvoze te kako bi se klima promijenila i uticala na svaki usev posebno. Koliko bi hrane bilo? U većini zemalja odgovor je – ni blizu dovoljno”, rekao je Robok.
Većina zemalja bilježi smanjenje unosa kalorija za najmanje 90 posto. Razlog zašto je nekoliko zemalja, poput Australije i Argentine, kao i deo središnje Afrike, uspeo da održi unos kalorija, bio je taj što te zemlje već uzgajaju otpornije useve, poput pšenice, u velikim količinama te nemaju veliku populaciju. Ali, vjerovatno bi se i one suočile s nekim problemima koji u studiji nisu ni razmatrani.
"Prijetnja bombaša samoubice"
Neka odvojena istraživanja pokazala su da bi se uz odgovarajuće planiranje mogla da spriječi masovna glad. Planiranja su uključivala uzgoj gljiva, morskih trava i algi u uslovima slabog sunčevog svjetla. Ali, brzo postavljanje staklenika koji bi služili za uzgoj dok se prašina u atmosferi ne raščisti, bilo bi moguće samo ako bi se zemlje za to pripremile.
Robok smatra da čak i ako se uloži u takve planove, to samo po sebi predstavlja opasnost jer će ljudi smatrati da je upotreba nuklearnog oružja manji rizik nego što se mislilo. “Ako se pripremite za to i mislite da možete da preživite nuklearni rat, mislim da vjerovatnost nuklearnog rata raste”.
“Prijetnja upotrebe nuklearnog oružja za odvraćanje napada je prijetnja bombaša samoubice. Jer ako ga koristite, svi će u vašoj zemlji umrijeti od gladi”, rekao je Robok.
Studija je objavljena nakon što se pojavila prijetnja sukoba između SAD-a i Rusije nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu. Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov upozorio je u aprilu da postoji “ozbiljan” rizik od izbijanja nuklearnog rata.
“Podaci nam govore jednu stvar”, kaže Robok.
“Moramo da spriječimo da do nuklearnog rata ikada dođe”, zaključio je.
