Damir Marjanović, profesor i političar, još uvijek relativno mlad, a iskusan i na polju nauke ali i javnog djelovanja, zahvalan je sagovornik bilo da se govori o našoj aktuelnoj situaciji u društvu, ali i o pandemiji sa kojom se čovječanstvo bori već dvije i po godine. Za ovu priliku, sa Damirom smo započeli razgovor upravo o koroni…
Gospodine Marjanoviću, šta evo nakon 2,5 godine od pojave prvog slučaja koronavirusa u Bosni i Hercegovini struka zna o toj bolesti?
– Pojava ovoga virusa je pokazala dvije dijametralno suprotne realnosti ljudskoga društva. S jedne strane imali ste nevjerovatno brz i efikasan odgovor znanstvenika. U samo mjesec dana od prvoga slučaja znanstvenici su jasno identificirali prisustvo novog virusa i sekvencirali njegov genom.
Nemalo zatim, u narednim mjesecima, znanost je pojasnila model njegovoga biološkog djelovanja i način širenja. Vrlo brzo su, na osnovu ranijih znanstvenih iskustava generirani testovi za detekciju, da bi, u samo nešto više od godinu dana bila pripremljena i vakcina, i to ne samo jedan model, nego više njih. Dakle, znanstvenici su uradili svoj posao baš onako kako se od njih očekivalo.
Druga realnost je bila nespremnost ljudskoga društva u cjelini za ovaj scenarij. Naime, virus nije samo pokazao da je ljudska vrsta, kao i sve druge, biološki izuzetno osjetljiva. On je pokazao i sve slabosti ljudskoga društva, lažnu solidarnost u prvim danima kada su se države doslovno otimale za neophodne resurse i nejednakost koja je dovela do toga da bogati prvi kupuju nove vakcine i lijekove.
Pokazao se nedostatak istinskih lidera na političkoj sceni i veliki broj populista koji su zloupotrebljavali novonastalu situaciju da bi učvrstili svoju političku poziciju, zadržali vlast ali i da bi zaradili ekstra profit. Pokazale su se ogromne rupe u zdravstvenom sistemu nastale u posljednje tri decenije, posebno u zemljama poput Bosne i Hercegovine koje su rezultirale činjenicom da smo četvrti u svijetu po broju mrtvih na 100.000.
Na kraju ukazale su na zastarjelost našeg obrazovnog sistema, nespremnost Bosanaca i Hercegovaca da se “informativno” nose sa ovakvim krizama u uvjetima kada ih se doslovno bombarduje i sluđuje raznim vijestima, a kada izostaju konkretne mjere nadležnih institucija.
U svakom slučaju bio je dovoljan samo jedan virus, acelularni životni oblik, koji po biološkoj definiciji nije čak ni živi organizam, da nas ogoli kao vrstu, da ukaže na sve naše slabosti i da nas “spusti” na mjesto koje zauzimamo u globalnom ekološkom smislu – mjesto samo još jedne biološke vrste bez koje se ova planeta vrtila milijardama godina ranije, i bez koje se može nastaviti vrtjeti oko svoje ose u budućnosti.ž
Znanstvenici su mnogo toga naučili, a da li smo kao društvo naučili lekciju to ćemo tek da vidimo.
Različita su predviđanja kakva nas jesen očekuje kada je riječ o opasnosti od novog vala korone. Situacija se postepeno već usložnjava, raste broj zaraženih i preminulih. Kakve su vaše projekcije i jesu li se generalno vakcine pokazale učinkovitim u sprječavanju te bolesti?
– Umjesto odgovora na ovo pitanje pozvat ću vas da pogledate izjave znanstvenika u protekle dvije godine koji su jasno rekli u kojem pravcu mora da se djeluje. Prvo su to bile restriktivne mjere kojima se kupovalo vrijeme da znanstvenici pripreme lijekove, terapije i vakcine. Uporedo s tim najavili su da svojim “prolaskom kroz populaciju” virus će se mijenjati i polako gubiti na letalnosti.
Isto tako je najavljeno da SARS CoV 2 virus neće sam od sebe nestati i da će polako zauzimati svoje mjesto u paleti virusa protiv kojih se moderna znanost i medicina uspješno bore već stoljećima. Stoga porast broja pozitivnih ne iznenađuje znanstvenike. Bio je očekivan jer su mjere značajno ublažene, posebno u Europi.
U regionu skoro da i nemate neke ozbiljnije restrikcije. Kada to uzmete u obzir, i kada uzmete u obzir velike razlike u odnosu umrlih i zaraženih sada i prije dvije godine (u vrijeme najstrožih mjera), jasno možete da vidite rezultate koje su postigli znanstvenici, posebno u državama u kojima su ih vlasti slušale.
Najesen ćemo imati odličan primjer iz one priče o cvrčku i mravu i vidjet ćemo tko je radio preko ljeta, a tko je samo svirao i plesao. U krajnjem slučaju, to što ga nema pretjerano u medijima ne znači da je virus jednostavno nestao. To ne govori o virusu kao virusu nego o nama i našem mentalitetu.
Jesen dolazi, naše navike će vjerovatno povećati broj pozitivnih, trenutno dominirajuće varijante virusa same po sebi čini se da nisu toliko letalne (od omikrona pa na dalje), postoje vakcine, postoje lijekovi i medicinski protokoli, znamo kako se širi i kako smanjiti mogućnost da se zarazimo – stoga ono što će se desiti najesen nije više do virusa nego do nas!
Ukratko, ne treba dizati paniku, ali treba biti oprezan. Baš kao kada prelazite ulicu, ako prelazite na zelenom i na pješačkom prelazu, mnogo su manje šanse da će vam se nešto loše desiti nego kada je neoprezno pretrčavate tamo gdje je najgušći promet. Eto, takva doza opreza nam je, srećom, za sada dovoljna!
Jedan ste od onih koji godinama upozoravaju na problem nezaustavljivog odlaska mladih. Nažalost, ne odlaze nam samo mladi ljudi, već i kompletne porodice. Svi bi o tome da pričaju u javnosti – i vlast i opozicija – ali niko ništa konkretno ne poduzima. Zašto se dozvoljava da se jeftini politički poeni uzimaju na tuđoj nesreći, jer ti ljudi sigurno svoju domovinu ne bi napustili da im ona ponudi normalne uslove za život.
– Naši samoprozvani lideri ovu zemlju zadnjih četvrt stoljeća kroje po svojoj mjeri, a ne po mjeri prosječnog Bosanca i Hercegovca. Njihova vizija i njihov cilj je vrlo jasan – žele ostati na vlasti po svaku cijenu, i po mogućnosti ne sa previše truda, znanja i rada.
Zato i stvaraju okruženje u kojem svi slobodnomisleći i inteligentni ljudi, posebno oni koji nemaju intenciju da se uhvate ukoštac sa ovim oronulim vladarima, odluče potražiti svoju budućnost negdje drugdje i krenu trbuhom za kruhom.
Svake godine gubimo skoro 75.000 ljudi, svih generacija, oba spola, svih nacionalnosti, svih političkih opredjeljenja… To vam jasno pokazuje da ljudi na vlasti, “zaklete patriote” ne rade ništa da bi zaštitile državne ili nacionalne interese “svojih naroda” za koje se tako glasno zalažu.
Evo vam odličan primjer – u budžetima 2020. i 2021. godine, posebno u FBiH, nisu povećavana izdvajanja za obrazovanje, nauku i kulturu, ali jesu za financiranje stranaka – to vam jasno ukazuje koji su prioriteti ovih ljudi. I onda, pred izbore, kada ljudi počinju da sravnjavaju račune, medijskim spinovima u prvi plan se opet stavljaju sukobi, razlike, izborni zakoni i sve u cilju da se održi status quo.
Ove godine im u prilog ide i trenutni geopolitički momenat i bauk jeseni koju bi trebala začiniti energetska kriza i nova povećanja cijena, kao i stav međunarodne zajednice kojoj kao da odgovara ovo ozračje potencijalnoga sukoba u BiH i regionu.
Zaboravljaju ti nazovi lideri reći da nisu ništa uradili da bi ovu krizu olakšali građanima, a nisu uradili jer njih ni građani ni institucije ove države pretjerano zanimaju. Zanimaju ih isključivo uskostranački i individualni interesi. Zašto ništa ne poduzimaju – jer im se do sada pokazalo da ne moraju i da im je ovaj model djelovanja izuzetno efikasan i drži ih na vlasti!
Opće je poznato da se u BiH za oblast nauke i naučnih istraživanja izdvajaju mizerna sredstva. Nerijetko sa Zapada čujemo da je neki Bosanac vrhunski stručnjak u ovoj ili onoj oblasti. Zašto nama naši kadrovi ne valjaju, a u svijetu nižu uspjeh za uspjehom?
– Nauka je kao i svaka djelatnost ljudskoga društva. Koliko uložiš u nju, toliko ti se i vrati! U proteklim godinama, osim par svijetlih primjera, ulaganja u nauku su zanemarljiva. Nemamo državno ministarstvo, imamo napisanu strategiju koju niko ne sprovodi i nemamo želju lidera da razvijaju naučnu misao u BiH, jer bi to automatski značilo da zadržavaju pametne ljude u BiH, a to je za njih velika opasnost, kako sam vam već pojasnio.
No, nema predaje. U posljednje 4 godine smo u jednom dijelu BiH, tačnije u Kantonu Sarajevo, napravili veliki pritisak i doslovno smo natjerali i navikli vlast da mora povećati ulaganja za nauku čak i više od pet puta nego prije. Započeli smo reformske procese u obrazovanju, a sada treba praviti intervencije kojima ćemo i zakonski stvoriti uvjete da na našim univerzitetima predaju najbolji profesori koje možemo naći na ovom “tržištu” (što sada nije slučaj) i da naši student dobijaju znanja i vještine neophodan za život u 21. stoljeću.
Nailazimo na ogromne opstrukcije kako politike, tako i pojedinaca iz “akademskog svijeta” koji su privatizirali pojedine državne fakultete, te ih smatraju svojim vlasništvom i nemaju neku želju da ostvare tako neophodan napredak. No, to je bilo i očekivano i nema odustajanja.
Tek kada dosegnemo stabilna ulaganja u nauku, kada obezbijedimo zapošljavanje mladih ljudi na univerzitetima po rezultatima i zaslugama, a ne po nekim drugim kriterijima, možemo očekivati da mladi znanstvenici svoje karijere i svoja najveća dostugnuća ostvare u svojoj domovini. Kako rekoh, radi se na tome, ne nemojte očekivati da ćemo preko noći moći posložiti sve ono što se sistemski narušava već 25 godina.
Za nešto više od mjesec i po dana, građani će imati priliku da olovkom zaokruže promjene, o kojima velika većina dugo vremena mašta. Koliko je realno da se te promjene i dese – dijaspora i nije pokazala neku preveliku želju da u tome masovno pomogne, ali i ako se uzme u obzir da vladajuće stranke imaju svoju standardnu glasačku “mašineriju”. Nije li malo bezobzirno samo se uzdati u onu krilaticu – ako vam je dobro, onda ništa. Jer, očigledno nam je “bilo dobro” i prethodnih izbornih ciklusa…
– Članovi moje najbliže obitelji i mnogi moji dragi prijatelji već godinama žive izvan BiH i pripadaju iseljeničkoj populaciji. Kroz njihove priče, kroz priču moje sestre jasno se može vidjeti zašto su otišli, šta ih to tišti, zašto osjećaju nepravdu i zašto ne očekuju promjene.
Hajde da se ne lažemo – mnogi od njih imaju osjećaj da ih naši lideri posmatraju samo kao “glasačko tijelo” ili kao “hodajući bankomat”. Rado ih zovu da glasaju, rado im traže financijsku potporu, no skoro nikada u tom dijelu Bosanaca i Hercegovaca ne traže pametne ljude koji bi mogli donijeti konkretna rješenja. I to je velika greška i zato me ne čudi što veliki broj naših ljudi koji trenutno živi izvan BiH teško mogu vjerovati u promjene u domovini.
Mi znanstvenici znamo da je to pogrešan koncept i da se najbolje stvari mogu ostvariti u komunikaciji sa bosanskohercegovačkim znanstvenicima koji sada rade izvan BiH. Veliki broj mojih bivših studenata su uspješni ljudi širom svijeta koji mi redovno pomažu da novim generacijama dječaka i djevojčica pronađemo put u njihovim znanstvenim karijerama.
Koncept u kojem će bh. dijaspora biti uvažavana kao potencijal razvoja BiH, i to ne samo u materijalnom, nego u intelektualnom i profesionalnom smislu je nešto što smo stavili kao prioritet u ovom našem novom projektu.
Gospodin Zlatko Miletić i ja, i u godinama pred nama ćemo se jako potruditi da ekipa okupljena u stranci Za nove generacije – bude ta spona sa našim iseljeništvom, sa njihovim porodicama. Jako ćemo se truditi da iskoristimo svako zrno potencijala naših Bosanaca i Hercegovaca i tu primarno mislimo na znanje i struku – jer nema nas puno i bilo bi suludo da naše mlade i uspješne ljude napuštamo i odbijamo od njihove domovine, rekao je za Bosnainfo, prof.dr. Damir Marjanović.
Izvor : Bosnainfo.ba
