28 Septembra, 2022

Prijava

Promovisana knjiga Selme Cikotića i Fikreta Muslimovića: Ne postoji mjerna jedinica za utvrđivanje količine zla

U Multimedijalnom centru Kovači sinoć je promovirana knjiga Fikreta Muslimovića i Selme Cikotića „Zločini u oružanoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995“. Na promociji su, osim autora, govorili direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, Dekan Fakulteta političkih nauka Sead Turčalo i prof. dr. Omer Hamzić.

Profesor Omer Hamzić je kazao da se „radi se o interpretaciji jedne izuzetno teške teme na jedan nov i originalan način“.

-Mada ne postoji mjerna jedinica za utvrđivanje količine zla, autori su imali argumente ali i dovoljno hrabrosti da egzaktno, precizno, u procentima iskažu koliko je koja strana u ratu počinila zločina. Koliko znam to je prvi pokušaj da se kod nas na takav način i tom metodom pokazuje odgovornost zaraćenih strana za počinjene zločine, kazao je Hamzić.

U knjizi su izneseni podaci o presudama Haškog tribunala, sudova u Bosni i Hercegovini, kao i sudova u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori o ratnim zločina. Autori su istaknuli da su pripadnici svih zaraćenih strana vršili zločine, ali da sudski utvrđene činjenice govore o nesrazmjeru izvršenih zločina, naročito kada je u pitanju njihov obim i kada je riječ o sistematičnosti zločina.

U knjizi se navodi da su 22 pripadnika oružanih snaga ili funkcionera SR Jugoslavije (Vojska Jugoslavije, Vojska Republike Srpske i Narodna odbrana Zapadne Bosne) osuđeni za genocid, njih 41 za progon, 13 za istrebljenje i 217 za sve oblike zločina protiv čovječnosti.

Istovremeno, u knjizi se navodi da je 13 pripadnika oružanih snaga ili funkcionera Hrvatske (Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane) osuđeno za progon, a 85 njih je osuđeno za zločine protiv čovječnosti, dok pripadnici Armije RBiH nisu osuđivani za genocid, istrebljenje, progon i zločine protiv čovječnosti, kao sistemske oblike zločina, već za individualna krivična djela.

Kada su u pitanju visine kazni, pred domaćim i međunarodnim sudovima, pripadnici zaraćene strane SR Jugoslavije su osuđeni na 4767 godina, pripadnici snaga zaraćene strane Hrvatske na 865 godina, a Armije RBiH na 818 godina, navode autori.

Fikret Muslimović je kazao da bi bila korisna, priča o zločinima u proteklim ratovima, treba biti obzirna prema istini i prema nuždi da se zaustavlja međunacionalna mržnja.

-Napisano u knjizi je prošlost, tu prošlost trebamo poznavati, istinu o njoj nužno je štititi od propagande negiranja i iskrivljenog predstavljanja. Ovom knjigom želimo doprinijeti težnjama objektivnih historičara da predstave istinu o tragediji BiH, njenih naroda i građana. Uvjereni smo da ko god bi pokušao sačiniti uporednu analizu zločina, po zaraćenim stranama, ako je obziran prema istini, kao i mi autori ove knjige došao bi do istih ili približno istih cifarskih pokazatelja i sličnih zaključaka, kazao je Muslimović.

Kazao je da se posljednjih mjeseci u Ukrajini čine zločini slični onima u BiH, te da se iznose „monstruozne laži da to nije agresija već humanitarna akcija pod nazivom ‘specijalna operacija’, u kojoj se civilni objekti pretvaraju u prah i pepeo“.

-Za sigurnost svijeta štetno je ako se protiv neistina bore samo žrtve agresorskog zločinstva. Beograd ulaže velike napore da odgovornost za rat prebaci sa sebe na napadnute susjede koji su se branili. Pored onih koji su se stvarno dogodili Srbija izmišlja zločine i vješto utječe da se izjednači broj optuženih i presuđenih po zaraćenim stranama, s jasnom namjerom da se relativizira obim zločina u vojnim operacijama koje je naredila i kontrolirala. Tako Beograd pokušava oprati ruke okrvavljene u ratovima čime se udaljava od katarze bez koje nema stabilnog i trajnog mira, kazao je.

Jedan od autora i ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić je kazao da je naracija u knjizi bazirana na činjenicama, presudama i statistikama relevantnih sudova. Dodao je da je značajno što je ova promocija upriličena u kontekstu obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.

-Srebrenica nam je bila svima primjer. Srebrenica je lekcija o tome koliko možemo vjerovati međunarodnoj zajednici i njenoj spremnosti da stane iza nas onda kad svoju sudbinu prepustimo njihovoj pravdi, njihovoj sili i njihovoj volji. Evo neću kazati njihovoj milosti. Prošlost nas uči i mnoge smo lekcije učili više puta, ali smo u prethodnoj agresiji na Republiku BiH pokazali da smo neke od tih ranije naučenih historijskih lekcija zaboravili, kazao je.

Dodao je da je bila zaboravljena „činjenica da se Bosna sobom braniti mora“.

-Kad ovo kažem ovo koristim jedan kritički ton i on nije ni na koji način generalnog karaktera, jer smo mi suštinom borbe koju smo organizovali pokazali da je bilo ne samo kritična masa, nego dominantna većina onih koji su te historijske lekcije zapamtili. Kad kažem šta su to lekcije koje smo zaboravili. Onaj ko ne hrani svoju vojsku hranit će tuđu. Onaj ko nije spreman da napiše vlastitu historiju – dozvolit će da mu historiju pišu drugi, ali po njihovoj mjeri, a ne po mjeri istine činjenica. Ranije kad su nam drugi pisali historije bili smo izbrisani iz svih statistika pa i statistika smrti, kazao je.

Dodao je da su autori spremni sučeliti činjenice iznesene u ovoj knjizi sa sličnim istraživanjima u Beogradu i Zagrebu, ali da se takva istraživanja tamo ne rade.

Emir Suljagić je kazao da je zasluga autora što su naglasili da su se zločini u BiH dogodili u kontekstu oružane agresije na BiH.

-Instrumenti koji su korišteni za počinjenje zločina su bili instrumenti oružane agresije. To znači – vojni i paravojni instrumenti. Mi smo se toliko fokusirali na činjenicu da smo bili predmet uništenja da nam je promaklo da se genocid, kao zločin protiv jednog naroda u BiH, dogodio, krijući se iza oružane agresije. To što se u BiH dogodilo je bio genocid koji je bio maskiran u rat, kazao je Suljagić.

Dodao je da, u raspravama o masovnim zločinima, postoji dio autora koji dobro kotiraju u akademskoj zajednici, a potenciraju da nema genocida u kontekstu oružanih sukoba sa više zaraćenih strana, što ova knjiga demantuje.

Sead Turčalo je posebnu pažnju posvetio kulturocidu, koji je opisan u knjizi.

-Ono što je meni bilo značajno u knjizi jeste tema kulturocida. Autori su, u jednoj dimenziji, opisali ono što je Rafael Lemkin nazvao zločini barbarstva, dakle istrebljenje etničkih, vjerskih društvenih zajednica, bez obzira na motiv. Ali drugi aspekt su zločini vandalizma, kako ih je Lemkin nazvao, su zapravo vrlo važni, jer sistemski i organizirano su usmjereni na uništavanje. Jer genocid je uništavanje tijela, a kulturocid ili etnocid je nastojanje da se uništi duh neke etničke grupe, kazao je Turčalo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Viber zajednicu.

Podjeli:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Na pravom putu

Slične vijesti