Otkako je počeo rat za Ukrajinu i otkad je postalo jasno da se on neće brzo završiti, sve češće stižu prijetnje o upotrebi nuklearnog oružja.
Spominjao ga je beloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, predsjednik Rusije Vladimir Putin, Sergej Lavrov, razni mediji s obje strane sukoba, kao i brojni stručnjaci koji su upozorili da je mogućnost nuklearnog sukoba sada veća nego ikada.
Načela upotrabe nuklearnog oružja do sada su bila regulisana Ugovorom o neširenju oružja između pet zemalja koje su razvile i koristile takvu tehnologiju prije 1967., ali američka vlada procjenjuje da Rusija ima nekoliko načina da izvrši atomski napad na Ukrajince.
Prema pisanju časopisa “Atlantik” to su detonacija nuklearne bombe iznad Crnog mora kao demonstracija snage i namjera bez direktnih žrtava; pokušaj uništenja vođstva Ukrajine udaranjem u bunkere predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih savjetnika; napad na ukrajinsku vojnu bazu ili skladište bez namjere da se nanese šteta civilima ili uništenje cijelog grada i pokolj civila kako bi se izazvao užas.
Za Tončija Tadića, nuklearnog fizičara sa Instituta “Ruđer Bošković”, sve su to nebuloze i PR koje ruske vlasti upućuju prije svega domaćoj javnosti s ciljem da se Rusija prikaže velesilom koja, ako želi, može donositi takve odluke.
“U stvarnosti to je besmisleno ponašanje jer dokazuje da ruske konvencionalne vojne snage ništa ne vrijede pa prijete Ukrajini, koja je u vojnom smislu daleko inferiornija u odnosu na ruski imperij. Besmisleno je i zato što niko u Rusiji ne može da predvidi kako bi se razvijala situacija nakon što bi oni upotrijebili nuklearno oružje. Teško možete računati da ćete baciti takvu bombu, a druga strana neće reagovati”, smatra Tadić.
Ono o čemu se malo zna u široj javnosti, dodao je Tadić, jeste podatak da u svijetu postoji stalna saradnja nuklearnih naučnika, koja nije prestala ni dok traje rat u Ukrajini. Naučnici SAD, Rusije, EU, Indije rade na istraživanjima poput nuklearki četvrte generacije, kao i na fuziji. “Tim se kanalima sasvim sigurno šalju i poruke drugoj strani. Osim toga, postoji i saradnja na nivou think tankova”, nastavlja Tadić.
Također, dodaje i da mnogi ljudi ne znaju da u svetu postoje dvije velike mreže think tankova, jedna je EuroMeSco sa sjedištem u Barseloni, koji okuplja 104 think tanka iz EU i područja Mediterana, a druga je Strategic Studies Network iz Vašingtona, koja okuplja američke i azijske.
“Na njihovim zajedničkim sastancima, a imao sam priliku da učestvujem na takvom 2014. u Bankoku, bili su eksperti iz SAD-a, Rusije, Kine, Indije, Južne Amerike, a raspravljalo se o međunarodnim odnosima, strateškoj sigurnosti pa i nuklearnoj sigurnosti, i to u svim aspektima. Vrlo je vjerovatno da je tim kanalima poslata poruka ruskoj strani da se ne igra nuklearnom Pandorinom kutijom”, rekao je Tadić.
U to su doba naučnici, među kojima je i Tadić, ponudili i rešenje vezano za iranski nuklearni program. “Zauzet je načelni stav, a to je da Iran ima pravo na nuklearni program, ali uz čvrstu međunarodnu kontrolu kako ne bi došlo do nedopuštenog obogaćivanja uranijuma. To je više-manje bio stav svih učesnika bez obzira na to iz kojih su država, a kasnije je ugrađeno u sporazum.”
A gdje se tu uklapa Ukrajina?
Tadić podsjeća i da se govori o korištenju taktičkog nuklearnog oružja za eliminaciju ukrajinskih uporišta i objašnjava da u tom slučaju postoje dvije varijante.
Jedna je da bomba sadrži manje fizijskog materijala poput plutonijuma, a puno više fuzijskog, što proizvodi intenzivno neutronsko zračenje koje uništava svakoga ko se ne nalazi ispod barem četiri metra betona ili zemlje.
Druga varijanta je da se upotrebi onako kako svi zamišljaju, a to je da bomba napravi ogromnu pečurku, što znači da sadrži puno fizijskog materijala, ali u tom slučaju Rusi bi užasno kontaminirali i područja na kojima se nalaze njihove trupe, a zagađenje bi se preselilo i na područje Rusije.
“Čak i ako potom osvojite takva područja, od njih nemate koristi još dugi niz godina. Osim toga, postavite i pitanje da li bi rat u Ukrajini prestao da Rusi na takav način ubiju Zelenskog? Ne bi, nego bi on tada postao mučenik”, smatra Tadić i dodaje da po njemu ipak nije loše posjedovati nuklearno oružje: “Uvjeren sam da ovog rata ne bi bilo da je Ukrajini ostalo samo deset nuklearnih projektila”, kaže ovaj fizičar.
