Koordinatorica novog političkog pokreta “Za nove generacije” Adna Bešić, je ujedno doktorica bioloških nauka i docentica, s višegodišnjim iskustvom u javnom zdravstvu. Adna želi stručno i kvalifikovano doprinijeti sistemu zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini, bori da sistem zdravstvene zaštite bude dostupan svima. Adnina misija je pored svega navedenog da novim generacijama ostavimo zemlju u kojoj će im biti dostupni izvori sa čistom i zdravom pitkom vodom koja mora biti garantirana Ustavom. Zbog toga smo ovaj put razgovarali sa Adnom upravo o onome što je njena ekspertiza a to je voda.
Da li je sigurna voda sa česme?
Često smo u nedoumici da li je voda sa česme sigurna za naše zdravlje, i da li je sigurnije piti vodu sa česme ili flaširanu vodu. Javnost nije dovoljno informisana sa kvalitetom vode za piće iz sistema javne vodoopskrbe. Također, nisu adekvatno javno i transparentno prezentovani mehanizmi nadzora izvorišta koja se koriste za vodosnabdijevanje gradskog vodovoda, kao ni mehanizmi nadzora vode na istočištima u mreži. Svjedoci smo čestih kvarova na vodovodnoj mreži koja se manifestuje u pucnjima cijevi, propustima na ventilima i šahtovima. Znatan dio infrastrukture vodovodne mreže je dotrajao, sačinjen je dijelom od materijala koji s aspekta sigurnosti za zdravlje stanovnika predstavljaju rizik.
S druge strane, flaširana voda se dugotrajno čuva i skladišti u plastičnoj ambalaži, često je skladištena na neadekvatnim temperaturama, često se zagrijava i hladi, i transportuje na velike udaljenosti. Sve to može uticati na njenu ispravnost i kvalitet. Također, voda stoji dugo u plastici i nerijetko se transportuje kroz nekoliko država, često se zagrijava i hladi što smanjuje njen kvalitet. Još je apsurdnija činjenica da uvozimo ogromne količine flaširane vode, a samim tim i ogromnu količinu plastike koja postaje otpad. Pitka voda kroz javnu vodoopskrbu u svakom kućanstvu mora biti prioritet
Koje opsanosti po zdravlje prijete iz zdravstveno neispravne vode?
Voda može biti kontaminirana na nekoliko načina. Može sadržavati mikroorganizme poput bakterija i parazita koji ulaze u vodu iz ljudske ili životinjske fekalne tvari. Može sadržavati hemikalije iz industrijskog otpada ili prskanja usjeva usljed poljoprivrednih aktivnosti. Nitrati koji se koriste u gnojivima mogu ući u vodu s otjecanjem iz zemlje. Razni minerali kao što su olovo ili živa mogu dospjeti u površinske ili podzemne vode, a potom u vodu za piće, najčešće zbog nepravilnog odlaganja zagađivača i nepravilnim upravljenjem komunalnim i industrijskim otpadom. Neki teški metali, poput olova, kao i drugi kontaminanti mogu se naći u vodi za piće, kao posljedica neadekvatne i bezbjedne infrastrukture vodovodne mreže.
Kako obezbijediti stanovništu zdravstveno ispravnu vodu?
informacije o kvalitetu vode za piće moraju biti stalno i pravovremeno dostupne javnosti, kako za vodu iz javne vodoopskrbe, tako i za flaširanu vodu. Za nadzor nad vodom za javnu vodoopskrbu moraju biti nadležne jedino zakonski ovlaštene institucije, i rezultati o zdravstvenoj ispravnosti izvorišta i vode na istočištima u mreži javne vodoopskrbe moraju biti javno dostupni u svakom trenutku. Bitno je zadržati dobar status vodnih tijela kojima se kanton Sarajevo snabdijeva vodom. Važno je da stanovništvo ima uvid u rezultate nadzora nad zdravstvenom ispravnošću vode za ljudsku potrošnju u javnoj distributivnoj mreži. Naša zemlja prirodno je bogata izvorima pitke vode. Mi imamo problem i sa mehanizmima postupanja sa otpadom, i velika količina otpada nekontrolisano završava u rijekama, površinskim vodama koje su nama osnovni izvori jvnog vodosnabdijevanja. Veliki dio tog otpada čini upravo plastika ambalaže flaširane vode, koje se sve više konzumiraju.
Da li se vodenim resursima upravlja racionalno?
Ne upravlja se adekvatno vodenim prirodnim resursima na našim prostorima. Često se nadležnost nad vodama daje licima koja neodgovorno upravljaju tim resursima. Kvalitet površinskih voda zbog neadekvatnog upravljanja urbanim otpadnim vodama, koje se bez predhodnog tretmana prečišćavanja, otpuštaju u površinske vode. Također, i neprečišćene industrijske vode u nekim dijelovima značajno utiču na kvalitete površinskih voda. A površinske vode su osnovni izvori javnog vodosnabdijevanja stanovništva našeg područja. Zbog neadekvatnog kanalizacionog sistema i neplanske gradnje na području Igmana i Bjelašnice što ugrožava vodu na izvorištu Vrelo Bosna, koje je zona sanitarne zaštite, a u kojoj se često u toku nadzora detektuju fekalne bakterije. Na ovim planinama postoji i nekoliko smještajnih, turističkih objekata koji nisu spojeni na kanalizacionu mrežu, a pitanje je da li imaju i adekvatno sagrađene septičke jame. Procjenjuje se da se u vodotoke na području Bosne i Hercegovine u jednoj sekundi upusti oko 30 kubnih metara otpadnih voda, a najzagađeniji su slivovi Bosne i Vrbasa. Od ukupno 33 % građana FBiH (ili BiH), samo 2 % je spojeno na kanalizacione sisteme koji se prečišćavaju. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće i Pravilnikom o izmjenama pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće BiH Agencija za sigurnost hrane BiH u saradnji sa entitetskim ministarstvima zdravstva i Brčko distrikta treba da izrađuje odgovarajuće godišnje planove praćenja za sve vode za piće.
Koji su trenutno najveći rizici po zdravlje stanovništva?
Razvoj rezistencije zbog neadekvatne upotrebe antibiotika u ovom period poslije intenzivne faze oboljevanja od COVID-19 je najveći rizik po naše zdravlje, i već se mogu detektovati indikacije takvih stanja. Antibiotici su lijekovi koji djeluju na bakterije. Uz vakcine su glavni razlog zašto je ljudska vrsta prisutna u ovolikom broju. Međutim, u predhodne dvije godine antibiotska terapija se propisivala u jednom periodu svim oboljelim od COVID-19, čak i onima bez razvijenih simptoma infekcije. U protokolima za liječenje COVID-19 infekcije se ne propisuje, niti preporučuje takva vrsta liječenje, osim u bolničkim uslovima kada postoje znaci bakterijske infekcije. Prirodna osobina živih bića, pa i bakterija je da se bore za opstanak. Kao posljedica tog prirodnog mehanizma nastaju rezistentni sojevi na koje ne djeluju antibiotici. Zloupotreba antibiotika nije djelovala preventivno na razvoj bakterijskih infekcija, ali je dovela do disbalansa normalne crijevne flore velikog broja pacijenata i već imamo pojavu epidemijskih razmjera bakterije Clostridium difficulte koja se javlja u crijevnom traktu nakon dugotrajne upotrebe antibiotika. Izaziva teške proljeve, pseudomembranozni kolitis, zapaljenje sluzokože debelog crijeva, što može za posljedicu imati i teže forme bolesti. Kao jedan od antibiotika izbora u liječenju ovog oboljenje je antibiotik Vankomicin, a to je trenutno jedini antibiotik koji djeluje kod infekcije MRSA-om (meticilin rezistentni stafilokok). Antiviotici se više ne razvijaju dinamikom kojom se razvija rezistencija. Ubrzo nećemo imati načina da liječimo tuberkulozu, meningitis, pa ni obične rane.
Kako možemo na najbolji način unaprijediti i zaštiti svoje zdravlje?
Važno je da budemo informisani o svim rizicima za naše zdravlje i da ih prepoznajemo i poduzmemo sve da se zaštitimo. U kontekstu konzumacije hrane i vode koji su dobri za naše zdravlje, neophodno je da preuzmemo odgovornost i biramo za nas ono što je sa najmanjim rizikom za naše zdravlje. Da se kao potrošaći hrane zauzmemo za naša prava da smo informisani o svim kontaminatima kako mikorbiološkog, tako i hemijskog porijekla, koji trenutno predstavljaju velike rizike. Da čitamo deklaracije proizvoda i biramo one proizvode koji sadrže manje aditiva, konzervanasa, vještačkih boja i vještačkih sladila. Da ne nasjedamo na komericijalnu propagandu dostupnih lijekova i suplemenata. Industrija dodataka prehrani veoma je velika i raste iz godine u godinu, što je rezultat sve veće upotrebe dodataka prehrani među populacijom, niske zahtjevnosti u pogledu zakonske regulative i lake dostupnosti globalno u slobodnoj prodaji. Bosna i Hercegovina spada u takva tržišta, jer zakonske legislative za ovu kategoriju proizvoda ne idu u korist zaštite zdravlja ljudi, pa su dostupni suplementi i dodaci prehrani različite kvalitete i sastava. Sastojci u dodacima prehrani ne prate samo korist već i rizik od toksičnosti ako se uzimaju zajedno sa lijekovima samoinicijativno, jer mogu doći u interakciju sa njima. Također, deklarisani sastojci često mogu dovesti u zabludu potrošaće o stvarnom sastavu i koncentraciji, a proizvodi nisu često ni cjenovno usklađeni sa njihovom stvarnom vrijednošću. Nama ne treba jak, nego imuni sistem u ravnoteži. Jak imuni sistem ide u pravcu razvoja autoimunih oboljenja
