1 Jula, 2022

Prijava

Da li Bosna i Hercegovina može postati obećana zemlja digitalnih nomada?

Piše : Tarik Jažić 

Nema mnogo zemalja na svijetu koje se mogu pohvaliti da su poželjne destinacije digitalnih nomada, državljana treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijskih tehnologija za kompaniju koja nije registrovana i ne posluje na teritoriji države u kojoj se nalazi kao digitalni nomad. Upravo ova činjenica otvara prostor Bosni i Hercegovini da izgradi od sebe brend kao jedna od obećanih zemalja za digitalne nomade. Broj ljudi koji sebe nazivaju digitalnim nomadima, samo sa prostora SAD-a prelazi cifru od 11 miliona, a prema mišljenjima stručnjaka koji prate ovaj trend smatra se da će se u narednih 10ak godina ovaj broj povećati na oko milijardu digitalnih nomada širom svijeta.

Estonija i Hrvatska su prve dvije države članice Europske Unije koje su prepoznale značaj dolaska digitalnih nomada i sve benefite koji dolaze sa njima. Modeliranje Bosne i Hercegovine kao obećane zemlje za digitalne nomade je jednostavan proces koji ne košta mnogo i koji je prvenstveno baziran na jednostavnim promjenama nekoliko zakona. U prvom planu je svakako Zakon o strancima i Zakon o porezu na dohodak. Pored zakonodavnih izmjena, potrebno je povesti računa i o telekomunikacijskoj infrastrukturi, u prvom planu jači, kvalitetniji i stabilniji internet i bolja pokrivenost internetom na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Jedna od trenutno najvećih oaza za digitalne nomade je otok Bali na kojem boravi konstantno oko 50.000 digitalnih nomada. Privlačenje digitalnih nomada u Bosnu i Hercegovinu bi zasigurno prouzrokovalo lančano pozitivan efekat na više privrednih djelatnosti, turizam, ugostiteljstvo i u konačnici na jačanje cjelokupnog GDP-a naše države. Sa druge strane, digitalni nomadi bi vrlo brzo prepoznali Bosnu i Hercegovinu kao poželjnu destinaciju zbog naših prirodnih ljepota, još uvijek čiste vode i ne tako brzog tempa života, ali ponajviše zbog relativno niskog standarda u poređenju sa izuzetno visokim platama koje često digitalni nomadi imaju.

Nakon situacije sa COVID-19 pandemijom u svijetu, mnoge firme su odlučile da potpuno pređu na remote model rada (rad od kuće) što u praksi znači da je pandemija proizvela nagli rast digitalnih nomada širom svijeta. Neke od ključnih stvari koje je potrebno regulisati Zakonom o digitalnim nomadima su:

  • Definisati dužinu radne i boravišne vize za digitalne nomade na minimalno jednu godinu kako je praksa ostalih država,
  • Osloboditi digitalne nomade plaćanja poreza na dohodak,
  • Obavezati digitalne nomade da dokažu da su zaposleni u firmi koja omogućuje “rad na daljinu”, da imaju osiguran smještaj na prostoru Bosne i Hercegovine i da tokom boravka imaju zdravstveno osiguranje,
  • Obavezati digitalne nomade da prilože ugovor o radu sa poslodavcem van Bosne i Hercegovine, kao dokaz da ne pružaju usluge kompanijama iz Bosne i Hercegovine i kao dokaz da imaju dovoljno visoka primanja (ograničiti minimalna potrebna primanja na 4.000,00KM mjesečno),
  • Omogućiti digitalnim nomadima mogućnost da im se pridruže i uži članovi porodice, uključujući i izvanbračnu zajednicu, u svrhu spajanja porodica.

Zamislite samo sintezu potencijala razvoja ruralnog turizma i digitalnog nomadstva u Bosni i Hercegovini. Prije nešto manje od 40 godina smo osvojili svijet sa izgradnjom olimpijskih sela. Možda je pravo vrijeme da počnemo gradimo sela za digitalne nomade, sa izuzetno stabilnim optičkim internetom, kvalitetnom hranom i jedinstvenom uslugom koju krasi gostoprimstvo po kojem smo nadaleko poznati!?

Podjeli:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Na pravom putu

Slične vijesti