Piše : Tarik Kapetanović
Sve “pametno” polako ulazi u naše živote, televizori su odavno pametni, frižideri, mobiteli pa čak i šporeti i sve to pametno što imamo je očito pametnije od nas.
To je tako jer mi želimo da potpišemo ugovor s pametnim frižiderom ili mobitelom iza kojeg stoji korporacija a da toga nismo ni svjesni.
Međutim, takve korporacije i kampanje vode manipulatori koji imaju novac a njihov zadak je manipulirati sa sedam milijardi stanovnika na planeti.
Ali oni imaju problem problem, manipulatora je malo, ali su moćni a običnog stanovništva je mnogo ali su dobrodušni i naivni.
Zbog toga ne čudi da će svi dobrodušni i naivni građani nekog grada podržati navodni dobronamjerni poziv kojim će pametni grad riješiti njihove nagomilane probleme zagađenja zraka, javnog prijevoza, korupcije, osvjetljenja i slično.
Sada imamo u našem gradu i tu novu podvalu na terenu a zove se kako bi cijela priča zvučala zaj*banije “Smart Sarajevo” ili pametni grad.
Zapravo taj smart city nije ništa drugo nego velika platforma za prikupljanje podataka o nama, našem ponašanju i našim navikama.
Međutim stvari nisu naivne kako se čine. Dok pametni lonci i šporeti priključeni na Internet tačno znaju kad se vraćamo s posla i u koje vrijeme ručamo te koliko dugo kuhamo ručak pametni frižider zna šta kupujemo i koliko često nešto kupujemo. Dok ručamo upaljen nam je televizor pa se zna i šta ili koga gledamo a onda još na mobitelu napišemo s kim smo i zadatak je završen.
Ipak, suština pametnog grada je mnogo gora. Pametni gradovi pod izgovorom da nam pomažu u suštini prikupljaju najbitnije o nama a to su podaci.
Kamere koje će biti postavljene u tom pametnom gradu možda će spriječiti ponekog lopova da ukrade nešto na ulici ali će ujedno stvoriti autocenzuru cijeloj populaciji.
Sljedeći korak je promatranje pojedinca kojeg kamere pametnog grada snimaju 24 sata. Te kamere nisu samo zadužene za sigurnost, one su zadužene za duboku analizu ponašanja kod ljudi.
Sutra ćemo biti u situaciji da trebamo šetati kontinuirano nasmijani ili da ne smijemo šetati namrgođeni ili da policija ima pravo da nas privede ako na kamerama zabilježe da već sedam dana smrknuti dolazimo s posla kući.
Na osnovu tog algoritma će se određivati šta ko može raditi ili ne, možda će oni namrgođeni dobivati kaznu koja ih ograničava da putuju autobusom ili avionom a oni koji su previše sretni i nasmijani neće moći dobiti konekciju za Internet, ko zna …
Smart city kontroliše parkinge i tačno zna ko se gdje parkirao, naravno za pogrešan parking slijedi i propisna kazna ali smart city ne kažnjava samo pojedinca koji se parkirao na to mjesto nego kažnjava i sve njegove članove porodice kako se taj prestup ne bi ponovio.
Nije li to princip koji koristi vojska u kojoj ako jedan vojnik pogriješi svi moraju raditi sklekove ?
Da, upravo je tako jer je cilj pametnog grada da nadzire sve a samim tim i da svako pojedinac špijunira onog drugog ako slučajno izbjegne strogo postavljene kamere.
Ono koji propisuju sva ta pravila i koji su smislili koncept pametnog grada znaju da je snaga ljudi u suštini u nepredvidljivosti dok smart city želi nametnuti vrlo predvidljiv sistem koji će biti samoodrživ.
Međutim, za pojedinca predvidljivost znači smrt jer ravnoteža unosi mrtvilo dok neravnoteža unosi život. Zbog toga toliko života ima na nerazvijenom i živom Istoku dok na Zapadu vlada red ali i potpuno odsustvo čovjeka.
Ovo je prvo upozorenje koje išem jer mi trebmo dobro paziti na projekte poput smart city-a.
Razlog je jasan, sve postaje normalno kad se u ljudskoj glavi promjeni percepcija normalnosti. Zbog toga teorije zavjere ne žele samo u svoj fokus staviti stvaranje svjetske vlade, pravi zadatak je u suštini u okupiranju ljudskih stavova i uvjerenja o tome šta svijet jeste.
U takvom svijetu se čovjek ne osjeća dobro, premda mu možda na početku nije jasno šta mu zapravo smeta. Ljudima primarno treba nepredvidljivost, raznolikost, šarenilo i komunikacija s drugim ljudima a to u pametnom gradu jednostavno dugoročno neće biti moguće.
